Francuski filmaš Claude Berri sredinom osamdesetih je na sebe preuzeo nimalo zahvalan zadatak remakea filma koji je početkom pedesetih snimio slavni Marcel Pagnol da bi prema svom filmu potom i napisao knjigu "Manon of the Spring". Pagnol je bio jedna od najvažnijih figura na francuskoj kulturnoj sceni, pravi renesansni čovjek koji je bio briljantan čega god se dohvatio, bilo to pisanje romana, drama ili pak snimanja filmova. Da situacija bude zanimljivija, Pagnol je valjda prvi koji je prvo snimio film da bi kasnije po njemu snimio knjigu, a njegov "Manon of the Spring" iz 1952. godine smatra se jednim od kanonskih filmova francuske kinematografije.
Kako Berrijev "Manon of the Spring" ne bi trajao kao Pagnolov puna četiri sata, odlučio ga je podijeliti u dva film. Pratimo tako ovdje događaje koji se odvijaju deset godina nakon "Jean de Florette" u kojem su dva pokvarena farmera iz Provanse dvadesetih godina 20. stoljeća pokušali prevariti dođoša Jeana (Gerard Depardieu). Na imanju koje je on naslijedio nalazio se izvor, koji su Le Papet (Yves Montand) i njegov nećak Ugolin (Daniel Auteil) zatvorili i zagradili kako bi grbavca Jeana natjerali na prodaju zemlje. Ta je priča završila tragično za Jeana nakon čega su Papet i Ugolin zgrabili njegovu zemlju i izvor je odmah proradio. Deset godina kasnije kada počinje radnja "Manon of the Spring" njih dvojica su već bogataši i uspješni poljoprivrednici, a i cijelo selo je živnulo zbog izvora.
No, u blizini svoje nekadašnje kuće živi i Manon (mlada Emmanuelle Beart) koja je izrasla u pravu ljepoticu. Siromašna djevojka po okolnim brdima čuva koze i skriva se od seljana, a nikad nije ona zaboravila, ni oprostila pokvarenjacima zbog kojih je njen otac izgubio život tražeći bunar. Svjedočila je ona brutalnom profitiranju pokvarenog, podmuklog i zlog starca i njegovog priglupog nećaka, a ubrzo će joj se ukazati prilika za osvetu gadovima. Nakon što vidi Manon kako se kupa gola u planinama, odvratni Ugolin će se zaljubiti na nju i počet će je opsjediti, a to će ona iskoristiti za realizaciju svog plana. Pogotovo nakon što načuje razgovor dvojice seljana o tome kako su se Papet i Ugolin riješili njegovog oca i da cijelo selo to zapravo zna, no nitko je za to puno mario.
I danas je Berrijeva verzija "Manon of the Spring" jedan od najpopularnijih i najvoljenijih filmova u modernoj francuskoj kinematografiji, a oba filma su zajedno na kino-blagajnama zaradila gotovo 150 milijuna dolara. Univerzalna je to i svevremenska priča, humorna drama o pohlepi, zločinu i kazni, a praktički preko noći je "Manon of the Spring" napravio veliku zvijezdu i stvorio seks-simbol od Emmanuelle Beart. Zanimljivo je kako se iste godine pojavio i "Betty Blue" koji je seks-simbol napravio od Beatrice Dalle te su te dvije mlade glumice sljedećih godina bile najtraženije zvijezde francuskog filma.
Za vrijeme snimanja filma Beart je započela romansu s Danielom Auteilom, koji je utjelovio Ugolina kojeg je u filmu tako s gnušanjem odbila, a iako i danas povremeno snima filmove, Beart nakon početka dvijetisućitih nije nastupila niti u jednom značajnom filmu. Na to je zasigurno utjecala i činjenica da si je plastičnim operacijama uništila lice i nevjerojatnu prirodnu ljepotu po kojoj je bila prepoznatljiva u ranim filmovima. Za ulogu Manon osvojila je i svoju jedinu nagradu Cesar iz ukupno sedam nominacija, a uloga Le Papeta bila je i jedna od posljednjih za legendarnog francuskog glumca Yvesa Montanda.
Primjedbe
Objavi komentar