Impresivnu, divnu, dirljivu dramu snimio je malo poznati američki filmaš Clint Bentley (Jockey) koji i ne skriva da mu je uzor vizionarski meditativni stil Terrencea Malicka. I najbolji je to "malickovski" film iako Bentley ne odlazi tako duboko u mistiku i apstrakciju kao Malick, no svejedno je to pravi poetski naturalizam, čudesna vizualna poezija. Utjecaj Malicka najviše se u "Train Dreams" vidi u lirskim prikazima prirode, meditativnom ritmu i korištenju naracije koja priziva unutarnji, gotovo poetski ton. Pejzaži, svjetlo i tihe kontemplacije podsjećaju na Malickov pogled na čovjeka uronjenog u prirodu i vrijeme.
Ipak, Bentley ostaje čvršće ukorijenjen u realističnom prikazu radničkog života, povijesnih okolnosti i surovosti života na sjeverozapadu Amerike početkom 20. stoljeća kada se uglavnom odvija radnja filma. Bentley je skupa sa svojim čestim suradnikom Gregom Kwadarom (Sing Sing) scenarij napisao po nagrađivanoj noveli Daniela Johnsona iz 2011. godine, a u ulozi samotnjaka Roberta Grainiera izvanredan je australski glumac Joel Edgerton. Film je to fragmentima života, običnog, prosječnog, surovog i nesretnog života kakav su mogli imati na deseci tisuća stanovnika Amerike tog doba, a premda se radnja odvija od 1917. pa negdje do tridesetih, i dalje se to ne razlikuje puno od dobrog, starog, divljeg zapada.
Robert se rodio kao siroče u Idahu i stoički je prihvatio svoju sudbinu, težak život i samoću. Radi on teške fizičke poslove, kao drvosječa ili željeznički radnik gdje će svjedočiti brutalnoj egzekuciji kineskog radnika i ta scena će ga proganjati u snovama do novih tragedija kojima će svjedočiti. A bit će ih. Nekim čudom taj šutljivi samotnjak upoznat će i ubrzo oženiti Gladys (Felicity Jones), nakon nekog vremena dobiti i kćer, a nastanit će se oni u izoliranoj kolibi u šumi. Ondje će skromno, teško, ali sretno, skladno i puno ljubavi živjeti u intervalima kada je Robert slobodan od poslova koji radi. No, kako to već obično ide u ovakvim pričama, ta sreća neće biti dugog vijeka, a Robert kao da je predodređen za nesreću, tugu, tragediju.
Iako je riječ o potresnoj i neizmjernoj tužnoj drami, "Train Dreams" je tako dubok, kompleksan film prepun životne mudrosti. Dok radi na željeznici ili kao drvosječa, susreće Robert svakakve živopisne tipove, slične nesretnike poput njega koji moraju raditi te najteže fizičke poslove da bi imali za život. Robert ujedno kao da procjenjuje sve te ljude, nešto uči od njih, a premda prema van on djeluje kao tipični neuki siromašni sirovi radnik, zapravo je on tako nježan, brižan, pun ljubavi i dobrote, no jednostavno se rodio u krivo vrijeme. Premda je riječ o fikcionalnoj priči i fikcionalnim likovima, tko zna koliko je bilo takvih poput Roberta koji nisu ostavili neki dublji trag, no i njihov život je bio vrijedan.
Kao u Malickovim filmovima, ne samo da je ono što gledamo vizualna poezija, već osjećamo tu neku skrivenu životnu mudrost, a premda se Bentley odlučio za poetski stil, istovremeno to djeluje tako autentično, zapanjujuće naturalistički. Može se na "Train Dreams" gledati i kao na elegiju za izgubljenim vremenom i prirodom jer poslovi kojima se Robert bavi odnosno izgradnja željeznice i sječa šume simboliziraju napredak, ali i destrukciju. U moru sjajnih scena ima tu jedna posebno sjajna u kojoj Robert tijekom odmora od radova razgovara s jednim od kolega, starijim Arnom (izvrsna epizoda William H. Macya) koji govori da sječa starih stabala "remeti dušu čovjeka, priznao on to ili ne".
I u tome se ogleda taj kontrast između napretka koji dolazi pod cijenu uništenja prirode u njenoj izvornosti što se mora odraziti na unutrašnji mir čovjeka, baš kao i u kasnijoj fazi filma kada će mu se putevi susresti sa šumarkom Claire (Kerry Condon). Doslovno od prve scene me opčinio "Train Dreams" svojom vizualnošću. Nije to puko kopiranje Malicka i stila kojim se predstavio još 1978. u "Days of Heaven", a usavršio ga u kasnijim filmovima u kojima je znao odletjeti u potpunu apstrakciju. Bentley se ipak uspijeva ostati prizemljen pa je i naracijska linija tu relativno čvrsta i sjajno on balansira liriku s realističnim prikazom teškog života fizičkog radnika tog doba. Definitivno "Train Dreams" ulazi u najuži krug najboljih filmova godine, a prava je tragedija što ovu vizualnu rapsodiju nismo imali priliku gledati na velikom platnu, već je stigao izravno na Netflix.
Primjedbe
Objavi komentar