Talijanskog filmaša Lucu Guadagnina (Bigger Splash, Call Me By Your Name, Suspiria, Challengers, Queer, Bones and All) teško bih svrstao u krug omiljenih mi autora, no obično su mi njegovi filmovi bili zanimljivi i oku ugodni, stilizirani, visoko estetizirani i nesporno je da je čovjek majstor svog zanata. Njegov poznati stil obično je sjajan spoj europske art tradicije s modernim trendovima i u svojim filmovima stavlja on fokus na atmosferu umjesto zapleta, na osjećaj umjesto objašnjenja te na iskustvo gledanja kao emocionalni i tjelesni doživljaj, a ne samo narativno praćenje priče. Možda i zato što mi je "After the Hunt" stilski bio najmanje "guadagninovski" film, a možda i zato što je iznimno zanimljivu i aktualnu temu uspio nekako sfušati i ugušiti jer je previše razvukao film, bio mi je to najslabiji njegov film koji sam gledao.
Iako je priča fikcionalna, radnja se odvija u jesen 2019. godine na Yaleu, jednom od onih najprestižnijih američkih Ivy League fakulteta. Američka sveučilišta ne samo da su valjda najveći liberalni bastioni u zemlji, već je to i vrijeme kada je na vrhuncu #MeToo pokret, a jedna optužba bi mogla potpuno uništiti karijeru i život jednog mladog profesora filozofije. Radnja počinje zabavom koju je u svojoj kući organizirala karizmatična profesorica filozofije Alma Imhoff (Julia Roberts) koju oduvijek prati glas prvakinje borbe za ženska prava, a Almu potpuno idolizira njena studentica doktorskog studija, mlada crnkinja Maggie (Ayo Edebiri) čiji su bogati roditelji najveći donatori sveučilišta.
I od početka je jasno da je to ona tašta, samodopadna snobovska elita koja na same sebe gleda kao na creme de la creme, a čini se da je Alma puno bliskija nego što bi trebala biti s mladim kolegom Hankom (Andrew Garfield). I upravo nakon te noći pune alkohola, Hank će otpratiti kući Maggie. Ona će ga pozvati u svoj stan jer doma nema njene cure koja je zapravo jedna od onih spodoba za koje je nemoguće utvrditi kojeg su spola, a sljedećeg dana će ga optužiti za silovanje. Hank to odlučno negira i tvrdi da mu se Maggie osvećuje jer ju je optužio da je plagirala doktosku disertaciju. I Alma će se tako naći u situaciji da mora izabrati na čijoj će biti strani.
Na strani dugogodišnjeg muškog kolege s kojim ima prošlost i koji je sada optužen za nešto što bi i nju moglo koštati karijere ako ga se ne odrekne. Ili na strani očito razmažene studentice koja je ipak žena i koja je bijelog muškarca na poziciji moći (tako nekako ide ta fraza) optužila da ju je zlostavio. I premda je iznimno zanimljiva tema u kojoj se propitkuje ta kultura otkazivanja, woke pokret i uništavanje nečijih karijera i života bez dokaza da su krivi za ono što ih se optužuje, uspio je Guadagnino snimiti nevjerojatno monoton film koji na trenutke čak djeluje iritantno. Posebno me živciralo što je glavna priča razbijena sporednom radnjom iz Almine prošlosti koja i nema puno veze s glavnom pričom, no zato odvlači pažnju. Šteta, imao je "After the Hunt" potencijala i za puno više, no ovako je to ostalo nekako osrednje.
Primjedbe
Objavi komentar