Roditeljstvo i majčinstvo ionako je teško samo po sebi, potpuna novost i apsolutna promjena u životu svakome kome se to dogodi. A kako tek izgleda iz perspektive osobe koja ima određeni hendikep sjajno prikazuje debitantski dugometražni film španjolske filmašice Eve Libertad. Sam naziv filma premijerno prikazanog u sekciji Panorama festivala u Berlinu gdje je i osvojio dvije nagrade sugerira da je priča iznesena iz perspektive gluhe osobe. A ona je Angela koju je utjelovila još jedna debitantica i redateljičina sestra Miriam Garlo koja je i u stvarnosti gluha. Radi ona u tvornici nekakvih ćupova i udana je za Hectora (Alvaro Cervantes), muškarca koji ima normalan sluh, no sporazumjevaju se oni znakovnim jezikom.
Kad Angela sazna da je trudna, kao da će se početi nazirati prve pukotine u njihovom odnosu i to prvenstveno iz njenog straha da bi i dijete moglo biti gluho. Liječnici kažu da su šanse fifti - fifti, a činjenjicom da je njena kćer trudna nije oduševljena ni Angelina mama (Elena Irureta), vjerojatno svjesna kako taj hendikep može utjecati na život. I pratit ćemo tako odnos Angele i Hectora do rođenja i sljedećih godinu ili nešto više, a kako će vrijeme prolaziti Angela će se sve teže nositi. Posebno kada se ispostavi da je njena kćer zdravog sluha i s vremenom kao da će joj postajati jasno da je ona nekako bliskija s tatom.
Hector je očito pun podrške za Angelu i djeluje on kao savršeni tata, no ona će se svejedno osjećati sve isključenije. I snimljeno je to tako kompleksno, suptilno, realistično i autentično, pogotovo nakon što u završnici filma Libertad odluči "isključiti" zvuk kako bi nas potpuno stavila u Angelinu perspektivu. Naravno da mi koji imamo tu sreću pa nam je sluh (pa i druga osjetila) dobar nikad nećemo moći shvatiti kako izgleda život osobe koja ne čuje, no uz ovu empatičnu dramu možemo pokušati zamisliti. Na sjajan način "Sorda" istražuje što to za osobu poput Angele donosi majčinstvo, nešto što je samo po sebi teško i kompleksno zdravoj osobi, a kako neće nekome tko ne može čuti kada mu dijete plače ili ne zna kakav mu je glas.
Film je to koji govori i o predrasudama koje većina zdravih ljudi možda i nesvjesno ima prema osobama s određenim hendikepom. Tako Libertad sjajno u više situacija prikazuje kako se Angela osjeća potpuno isključenom i kako se najsigurnije osjeća u društvu svojih prijatelja koji su također gluhi i koji također komuniciraju isključivo znakovnim jezikom. Potpuno je to drukčiji život od naših, a riječ je o iznimno kompleksnoj i sjajno snimljenoj drami koja se ističe baš tom nevjerojatnom autentičnošću i sposobnošću da na iznimno realističan način prikaže kako izgleda život osobe poput Angele.
Primjedbe
Objavi komentar