Teško se sjetiti filma koji me više šokirao od kontroverzne drame Tereze Nvotove koja je bila i slovački kandidat za Oscara. Na kraju saznajemo da je "Otec" osmišljen po stvarnim događajima, a film je to koji je teško opisati bez da otkrivam taj ključni prijelomni trenutak nakon kojeg više ništa neće biti isto. Zato i preporučujem da je bolje pogledati ovaj film bez prethodnog informiranja o samoj radnji premda i nakon tog jezivog, nezamislivog, stravičnog događaja Nvotova jako dobro gradi pa i zaokružuje ovu tešku priču. Film je to kojeg nije lako gledati, ne zato što u njemu imamo neko eksplicitno nasilje ili groteskne pretjerane prizore na tragu recimo "Srpskog filma".
Ne, "Father" je potpuno drukčiji film, emotivna i kompleksna drama u kojoj je vjerojatno najpoznatiji slovački glumac Milan Ondrik izvanredan u toj teškoj naslovnoj ulozi oca. Njegov Michal je naizgled uspješan poslovni čovjek čiji je život skladan. U sretnom je ovaj čovjek u srednjim četrdesetima braku s barem desetak godina mlađom Zuzkom (Dominika Moravkova), žive oni u jednoj od onih modernih, luksuznih kuća, a imaju oni i dvogodišnju kćer Dominiku. No, ipak shvaćamo da Michal baš i nije tako bezbrižan jer lokalne novine kojima je vlasnik su pred bankrotom jer godinama generiraju gubitak i pokušava on i od bivše žene Eve (Anna Geislerova) posuditi novac za spas tvrtke.
I u tim trenucima je kamera nemirna, a u uvodnom dugom neprekidnom kadrom pratimo Michala i Zuzku dok se ujutro spremaju na posao i kako on potom vozi kćer u vrtić. Djeluje to jutro valjda kao svako drugo, no ništa više neće biti isto nakon tog jutra, a Michal će praktički preko noći postati najgori zlikovac. I to s razlogom, a nakon toga se Nvotova usredotočuje na pitanje kako nastaviti sa životom kada je on zapravo gotov i kada se dogodi nešto nakon čega jednostavno povratak na staro više nije zamisliv. Riječ je o ozbiljnom, kontemplativnom autorskom filmu koji se bavi intimnim, egzistencijalističkim temama i zamišlja kako bi mogao izgledati život čovjeka svjesnog da za ono što je učinio oprost ne postoji.
Michal oprost i ne traži, a najveći uspjeh "Oca" je što on ne prikazuje glavnog protagonista kao zlikovca i negativca, premda se i on definitivno tako osjeća, već je to drama koja kao da pokušava pronaći empatiju i za čovjeka poput njega. Snimljeno je to s puno suptilnosti, bez obzira što će sama priča mnogima biti preteška, možda i negledljiva, no premda je sve ono što ćemo vidjeti dubinski uznemirujuće, nažalost je to nešto što se događalo i što će se vjerojatno opet dogoditi. Premijeru je "Otac" imao u sekciji Horizonti festivala u Veneciji, a brutalan je to, dubinski uznemirujući film o tome kako se nečiji život praktički u jednom trenutku može pretvoriti u pakao.
Primjedbe
Objavi komentar