Zadnji dio trilogije "Human Condition" Masakija Kobayashija donosi nam i završni dio priče o japanskom vojniku i pacifistu Kajiu (Tatsuya Nakadai). Njega smo na početku prvog filma upoznali kao mladog inženjera koji je kako bi izbjegao novačenje u vojsku na samom početku II svjetskog rata poslan u rudnik u okupiranoj Mandžuriji. Buntovni mladić u drugom filmu ipak je završio u vojsci gdje se opet bunio, sada protiv okrutnih metoda nadređenih, a drugi film završava porazom Japana u ratu. Na početku trećeg filma Kaji i još nekolicina suboraca zaglavili su na jugu Mandžurije s kojeg je Crvena armija potjerala Japance, a ondje se već polako vodi i kineski građanski rat između Maovih komunista i Čang Kaj Šekovih nacionalista.
Japanska vojska je razbijena, mnoge preživjele su sovjeti zarobili i spremili u radne logore, a Kaji i još nekolicina suboraca krenut će na dugo, opasno i iscrpljujuće putovanje neprijateljskim teritorijem kako bi se pokušali dokopati svog doma. Putem će oni susretati i japanske civile koji su do jučer vladali Mandžurijom, a sada im se Kinezi žele osvetiti. Pratit ćemo tako u ovom sjajnom filmom put Kaija i njegovih prijatelja kroz te nepregledne pustoši, a impresivan je to završetak jedne sveobuhvatne i potresne ratne drame u kojoj je Kobayashi iznimno kritičan prema imperijalističkim idejama svoje zemlje.
Kao što je i obično slučaj u povijesti, svi ti imperiji kad - tad su doživjeli krah pa tako i militaristički Japan koji je početkom 20. stoljeća odlučio zavladati cijelom istočnom Azijom. I bio je to brutalan režim, okrutan prema pokorenim narodima poput Kineza i Koreanaca kojima su prvima zagospodarili, a ljudi poput Kaija nisu tu najbolje prolazili. Iako je do trećeg filma Kaji proživio sve i svašta, prošao brutalne obuke pa i sam rat, do kraja se neće on moći pomiriti sa činjenicom da je iz blizine hladnokrvno ubio ruskog vojnika. Bez obzira što je to bila jedna od onih situacija u kojoj ima izbor ili ubiti ili biti ubijen, Kajia će to proganjati sve do kraja kada dospije u sovjetsko zarobljeništvo.
Iako je to bio završni trilogije koji je Kobayashiu donio i svjetsku slavu pošto je "Human Condition" prikazan i na uglednim svjetskim festivalima poput Venecije, nastavio je on tijekom šezdesete nizati izvrsne filmove. Može se reći da su šezdesete bile Kobayashijevo desetljeće jer prebacio se on potom na samurajske teme filmovima kao što su "Harakiri", "Samurai Rebellion", a tu je i kultni antologijski horor "Kwaidan" koji mu je donio posebnu nagradu žirija u Cannesu te nominaciju za Oscara za najbolji strani film. Premda je nastavio snimati i poslije, nije više nikada Kobayashi uspio dohvatiti formu iz razdoblja od 1959. do 1967. godine.
Primjedbe
Objavi komentar