Već drugu godinu uzastopce Brazil ima jakog kandidata za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Nakon što je Sallesov "I'm Still Here" uspio postati prvi brazilski film koji je uspio osvojiti najprestižniju filmsku nagradu, "The Secret Agent" Klebera Mendonca Filhe ima čak četiri nominacije. I to ne samo za najbolji strani film, već i za najbolji casting, glavnog glumca i najbolji film uopće što do sada nije uspjelo niti jednom filmu iz Brazila. Vjerojatno najpoznatiji glumac iz te zemlje Wagner Moura (i dalje globalno najpoznatiji po ulozi Pabla Escobara u seriji "Narcos") prvi je Brazilac s nominacijom za najboljeg glumca, a već je osvojio Zlatni globus za najboljeg glumca u drami dok je osvojio "The Secret Agent" i Zlatni globus za najbolji strani film.
Osvojio je zapravo "The Secret Agent" već bezbroj nagrada nakon premijere u Cannesu gdje je Moura također izabran za najboljeg glumca, a Mendonca Filho za režisera. I nije Mendonca Filho bilo tko u svijetu filma jer i njegova prethodna tri filma (Neighbouring Sounds, Aquarius, Bacurau) bila su iznimno dobro prihvaćena od svjetske kritike, no sada je ipak snimio film koji se ističe u njegovoj filmografiji. Baš kao i "I'm Still Here", radnja filma se odvija tijekom sedamdesetih, za vrijeme dok je u Brazilu na vlasti vojna hunta. No, to nije intimna drama o patnji jedne obitelji čiji će životi biti uništeni zbog diktature, već je to misteriozna kombinacija krimića, trilera i drame koja je vizualno impresivna, a to suludo vrijeme je izvanredno prikazano.
Film je to koji briljantno prikazuje način na koji je funkcionirala ta politička tiranija i što se događa s društvom pod njom, gotovo pa je to prava vremenska kapsula koja obuhvaća gotovo sve specifičnosti tog perioda. Film je to o suludoj korupciji, pokvarenosti, okrutnosti, ali snalažljivosti ljudi koji čak rubno kao i da satirizira to vrijeme. Uvjerljivo je to najambiciozniji film Mendonce Filha do sada i potvrdio se on kao izvanredan režiser, baš kao što je sjajni Moura potvrdio da je glumac svjetskog formata. On je Marcelo, čovjek koji očito od nečega bježi i vozi se preko te ogromne zemlje u žutoj Volkswagenovoj bubi (čini se da su bube tada u Brazilu bile iznimno popularne jer su ih pune ceste), a nakon gotovo nadrealne uvodne scene na benzinskoj pumpi u nekoj zabiti konačno on uspijeva stići u rodni grad Recife na sjeveroistoku zemlje baš u vrijeme karnevala.
.png)
Marcelo putuje pod lažnim imenom i on je udovac čiji je maleni sin trenutačno kod roditelja njegove odnedavno pokojne žene, a njegov punac Alexandre je projekcionist u lokalnom kinu. Ubrzo saznajemo da je Marcelo donedavno bio profesor na tehničkom fakultetu u Sao Paulu i radio je na razvoju novih tehnologija, a nije on ni klasični disident, ni neki politički aktvist, ni ljevičar, no mora što prije pobjeći iz Brazila. I to zato što se prethodno posvađao s ministrom koji je zbog svojih privatnih interesa odlučio jednostavno ugasiti cijeli Marcelov odjel na fakultetu. Zbog toga mu je očito ubijena i žena, a ministar je unajmio i dvojicu plaćenih ubojica od kojih je jedan član zloglasne tajne policije, kako bi likvidirali i Marcela.
On će se po dolasku u Recife smjestiti u sigurnu kuću u kojoj se nalaze slične izbjeglice, bjegunci ili disidenti, a vodi je nekadašnja anarhistica, 77-godišnja bakica Dona Sebastiana. Ta mreža će mu pronaći i posao u lokalnom uredu za izdavanje osobnih iskaznica što će Marcelo pokušati iskoristiti kako bi došao do nekih podataka o svojoj majci. I sve to djeluje potpuno groteskno jer lokalni policajci i tajne službe koriste karnevalski kaos kako bi se obračunavali s ljudima (jedan od njih se žali kako ih još nisu ubili ni stotinu), a na sve to će se nadovezati i pronalazak nasukanog morskog psa s ljudskom nogom u utrobi.
U jednoj od manjih uloga pojavljuje se i pokojni njemački glumac Udo Kier u još jednoj u nizu ekscentričnih uloga preživjelog iz Holokausta kojeg lokalne vlasti maltretiraju jer misle da je nacistički bjegunac. Na kraju jedno vrijeme Mendonca Filho kao da priču o političkom nasilju pomiče prema nadrealizmu i crnoj komediji, pogotovo nakon što se u lokalnim novinama počnu pojavljivati tekstovi o tome da ljudska noga napada ljude. Djeluje sve to gotovo halucinatorno, potpuno ludo i uvrnuto, pogotovo na kraju kada plaćeni ubojice stignu u Recife i počnu tražiti metu.
Nije to klasični triler, nego se radi o filmu koji i vizualno i narativno snažno evocira period i kontekst, koristeći elemente neo-noira i političkog trilera da prikaže atmosferu paranoje i opasnosti. No, istovremeno je "The Secret Agent" film koji tematizira ne samo autoritarizam tog vremena, već i ljudsku otpornost na takve sustave represije. Film je to o sjećanjima i o vjerojatno tisućama ljudi poput Marcela koje je povijest zaboravila, ali strahote iz tog vremena još duboko su utkane u kolektivnu svijest društva. Izvanredno Mendonca Filho prikazuje tu kako pojedinci funkcioniraju unutar represivnog sustava, a duboka je to reflektivna kombinacije drame i trilera o životima obilježenim stalnom prijetnjom, strahom i prisluškivanjem snimljena s puno stila i emocija.
Primjedbe
Objavi komentar