Robin Williams utjelovio je naslovnog junaka Garpa u neobičnoj i pomalo bizarnoj humornoj drami Georgea Roya Hilla. Ovaj američki filmaš najbolje trenutke karijere imao je za vrijeme tzv. novog Hollywooda kasnih šezdesetih i sedamdesetih, a više manje sve što je snimio prije ili kasnije i nije za neko dugo sjećanje. Najviše danas Hilla pamtimo po klasicima kao što su "Butch Cassidy & Sundance Kid" i "Sting" s legendarnim tandenom Newman - Redford, a "Svijet prema Garpu" je snimio prema istoimenom romanu Johna Irvinga iz 1978. godine. Irving i Hill su zajedno i napisali scenarij za ovaj baš ekscentričan film o ambicioznom piscu koji će čitav život provesti u sjeni majke.
Radnja kreće za vrijeme II svjetskog rata kada mlada feministica i medicinska sestra Jenny Fields (prva filmska uloga Glenn Close) na užas svojih roditelja odluči postati majka. I to bez muža i na baš bizaran način iskoristivši teško ozlijeđenog tehničkog narednika Garpa kojem je u borbi teško stradao mozak zbog čega pati od bizarne verzije prijapizma što će Jenny iskoristiti. I tako će nastati maleni TS Garp koji će odrastati sam uz mamu i vrlo rano će razviti interes za pisanje. No, problem će nastati što će praktički istovremeno i on i mama objaviti svoje knjige i dok njegova prođe relativno nezapaženo, mamino djelo postat će svojevrsni feministički manifest. U međuvremenu će Garp oženiti Helen (Mary Beth Hurt) i s njom dobiti dva sina, no čitav život će on provesti u maminoj sjeni.
Bitan lik u cijeloj priči je i transseksualka Roberta (John Lithgow) odnosno nekadašnji igrač američkog nogometa koji je odlučio promijeniti spol, a djeluje on(a) tu gotovo kao najnormalnija osoba. I to dosta govori o filmu koji je prilično bizarna i konfuzna satira društvenih odnosa u Americi sve od pedesetih pa do kraja sedamdesetih iako zapravo pratimo tu priču čovjeka koji se čitavog života traži, no nikako u tome ne uspijeva. Djeluje to životno u smislu da prolazi Garp kroz sve ono što prolazi i većina ljudi, samo kao da je riječ o pravom baksuznom tipu za kojeg kao da se lijepi nesreća. Kao da ga okružuju tuga i katastrofe poput ubojstava, bizarnih zrakoplovnih nesreća, tako da bi se "Svijet prema Garpu" mogao opisati i kao tragikomedija.
Primjedbe
Objavi komentar