S ovim filmom završavam nekakvu svoju, privatnu mini-retrospektivu korejskog sineasta Kim Ki-Duka. Četiri njegova možda i najpoznatija i najpriznatija filma (Proljeće, ljeto... 3-Iron, Pieta i Otok (ultra-morbidno-bolesni film)) sam pogledao dosta ranije, a kao što sam već ranije pisao, ne tako davno sam odlučio pogledati još nekoliko Kimovih filmova koji su mi se nekako činili važnima da bih stekao bolji uvid u opus ovog hvaljenog filmaša. I odmah da kažem da nijedan od njih nije ni blizu prvospomenutoj trojci (osim možda Samaritanke, to je stvarno dobar film), pa tako ni Dobrica.
I u ovom slučaju je riječ o stvarno čudnom filmom, koji je
zapravo svojevrsna ljubavna priča (samo da napomenem u Kimovim filmovima nema
nekih normalnih ljubavnih priča) o studentici koja silom prilika postaje kurva
i o šutljivom siledžiji. Bad Guy je klasični art film, nema tu jasne i klasične
naracije kao u klasičnom žanrovskom filmu, no nisam to ni očekivao od Kima. Opet
je riječ o prilično nasilnom djelcu (hvala bogu ni blizu kao u prilično
morbidnima Otoku ili Moebiusu), koje me i nije nešto pretjerano oduševilo. Stvarno
čudan film, za koji je dosta teško pronaći odgovor na pitanje «o čemu se tu
radi?» Kao u svakom art-filmu, Kim se i ovdje više bavi nekakvim
unutarnjim stanjima svojih likova i spajanju nespojivog ili potpunim
kontrastima kao što su nekakva čudna nježnost koja se razvije među glavnim
likovima s nasiljem i okrutnošću koja je prisutna gotovo u svakoj sceni. Nisu
njegovi filmovi za svakoga, meni je, iskreno, Kim relativno zanimljiv filmaš s
dosta velikim oscilacijama od odličnog pa do slabašnog, a ovo je negdje bliže
ovom drugom.
Primjedbe
Objavi komentar