Nekako imam dojam da bi svi korejski filmaši srednje i novije generacije htjeli postati novi Chan-Wook Park pa se odlučuju sa snimanjem filmova koji stilski pokušavaju parirati najvećem korejskom filmašu ikada pa čak ga malo i fabularno i tematski kopirati. No, da je Park biti lako, bio bi Park svatko kako kaže stara seulska poslovica, a striček koji se zove Soon-youn Lee sigurno nije autor koji će nam dati remek djelo kao što je Oldboy i još niz sjajnih filmova kao što su gdin i gđa nasilje, Thirst ili posljednji njegov uradak, Handmaiden.
Bluebeard je zapetljani triler s hrpom tvistova i preokreta, koji igra na svojevrsno zbunjivanje gledatelja, onoga u čemu je Park majstor, no ima tu puno rupa da bih ovo mogao pokrstiti dobrim filmom. Plavobradi (koji je razlog zašto se ovaj film tako zove nisam uspio dokučiti) je u najboljem slučaju osrednji do solidan film u kojem je glavni lik konfuzni liječnik. Naš doktor taman se razveo, sinovac je pripao materi, a taman kad je on uselio u nekakvu bajticu iznad mesnice u ne baš elitnom dijelu Seoula u obližnjoj rijeci počinju se pojavljivati leševi žena. Ne bi to bio korejski film da leševi naravno nisu dekapitirani (još jedna poveznica s Parkom, dosta pomalo morbidnih i ekstremnih scena, no naš dobri Park takve je scene brižno ukalkulirao zbog ukupnog dojma filma i svaki put bi pogodio, ovdje mi se čini da se ponekad u ekstreme ide radi ekstrema samih, a to mi i nije nešto baš), a da situacija bude zanimljivija ista stvar se događala u tom kvartu i prije petnaestak godina, a ubojica nikad nije otkriven.
Kao što sam već naveo, Plavobradi je priča koja dosta ovisi o nepredvidivosti pa ne bi imalo smisla otkrivati sadržaj, no reći ću samo da meni ova priča djeluje pomalo nategnuto. Kao u većini slučajeva s Parkovim copycatovima, majstori se toliko zapetaljaju s komplikacijama, obratima i nepredvidivosti da se ni sami iz toga ne uspiju izvući pa na kraju film ispadne dosta nedorečen. Baš takav mi je i ovaj film, dosta toga i ovdje uopće ne drži vodu i nema mi baš logike, no dobro. Da ne budem sad baš sasvim prestrog, ima Bluebeard i svojih nekakvih dobrih strana pa zato ajde nekako dobiva prolaznu ocjenu.
Kad smo već kod tipova koji pokušavaju kopirati Parka (možda je ovo preteška riječ, no njegovi filmovi najsličniji su mi njegovim) i stilski mu parirati, od nekakve mlađe garde korejskog filma tu bih istaknuo redatelja koji se zove Hong-jin Na. Njegov prvijenac The Chaser odmah bih stavio u antologiju korejskog filma, a izvrstan mu je i prošlogodišnji The Wailing. Ako će netko biti novi Park to je Na, nikako ne Soon-youn Lee, dao bih se okladiti.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar