I serijski ubojica mora biti nečiji susjed, osnovna je premisa ovog
pustolovnog trilera s elementima horora, koji je premijeru imamo na Sundance
film festivalu, a režiralo ga je čak troje redatelja - François Simard, Anouk
Whissell i Yoann-Karl Whissel. Obično se kaže puno babica i kilavo dijete, no
ovaj trojac mladih kanadskih redatelja definitivno se nije iskilavio jer se
"Ljeto 84." pokazao i boljim filmom nego što sam pretpostavljao.
Osamdesete su godine koje se u zadnje vrijeme vraćaju u modu, to je očito, a za
to definitivno možemo ponajviše zahvaliti superpopularnoj seriji "Stranger
Things". I mora se priznati da me ovaj film mrvicu podsjetio upravo na ovu
seriju i to ne samo zato jer su i ovdje glavni junaci 15-godišnji geekovi i
luzeri, već je i cijelo okruženje ne samo "strejnđtingasto", već
pomalo na početku podsjeća ovaj film i na omiljeni film svih nekadašnjih klinaca moje
generacije, "Družbu Goonies".
Davey, Eats, Woody i Farradey najbolji su prijatelji, koji ne znaju što će sa sobom preko ljetnih praznika, a
dosadu im razbija serijski ubojica koji se sporadično pojavljuje u njihovom
okrugu i ubija klince njihovih godina. Klinci ko klinci, požele se igrati detektiva,
a jedan od njih, Davey, posumnja da bi serijski ubojica mogao biti njegov
susjed policajac. I tako se ovi klinci doista i užive u ulogu istražitelja,
počnu pratiti Daveyjevog susjeda, koji se doista i pomalo čudno ponaša, samac
je u kasnim 30-im godinama, baš kao i ubojica kojeg policija traži, stalno kupuje velike
količine zemlje i nekakve lopate, no je li to dovoljno da bi čovjeka optužili
da je upravo on krvoločni ubojica? Tim više, tko bi upće i vjerovao skupini
zaigranih klinaca koji nemaju pametnijeg posla, nego se glupirati tijekom
ljeta. No, možda je susjed stvarno ubojica, jer, ponovit ćemo, i serijski
ubojica mora biti nečiji susjed?
I dok veći dio filma "Summer of 84" doista i djeluje kao
superzabavna i pomalo djetinjasta pustolovina za klince u stilu
"Gooniesa", kako se priča bliži kraju tako i situacija postaje sve
mračnija i polako prelazi u pravi horor. Možda je najveći problem ovog filma
što je dosta predvidiv, no to se može oprostiti jer je ovaj trojac uspio
sklepati stvarno zanimljiv, uzbudljiv i, što je najvažnije od svega, zabavan
film. Posebno me oduševilo to što se uspjelo izvesti da te ovaj film namami u
svojevrsnu sigurnost i opuštajuću situaciju kad gledatelj misli da će sve proći
bez ikakvih šokova (i stvarno sam u više navrata pomislio zašto se, pobogu,
ovaj film predstavlja kao horor?), a baš kad se gledatelj potpuno opusti kreće
krvava i žestoka završnica.
Primjedbe
Objavi komentar