Poznata
francuska glumica Melanie Laurent za svoj redateljski debi na engleskom
jeziku odlučila se na ekranizaciju romana poznatog američkog pisca i
scenarista Nica Pizzolatta, svima vjerojatno najpoznatijeg kao kreatora
legendarne serije "True Detective". Pizzolatto je rodom iz New
Orleansa tako da i ne čudi da su gotovo sve njegove priče smještene na američki
jug, u što su se mogli uvjeriti svi koji su pratili "Pravog
detektiva" (pod time mislim na prvu sezonu, druga je bila veliko
razočaranje, a vidjet ćemo što će biti s trećom koja bi se trebala pojaviti u
siječnju sljedeće godine), a duh ove serije osjeti se i u filmu
"Galveston". Okruženje je ovdje posve isto kao u Detektivu, no
"Galveston" je zapravo i njegov prvi roman s kojim je zapravo skrenuo
pažnju na sebe, a Pizzolatto je sam i počeo pisati scenarij za ekranizaciju
svog djela. No, nakon što je čovjek napisao scenarij, Laurent je odlučila
intervenirati u njega i kad je vidio što je od njega ispalo, Pizzolatto je
očito ostao prilično zatečen jer je zabranio da se njegovo ime uopće veže za
ovaj film te je potpisan pod pseudonimom Jim Hammett.
I nažalost,
činjenica je kako "Galveston" djeluje kao nešto već više puta viđeno,
a riječ je o krimi drami o plaćenom ubojici Royu (Ben Foster u još jednoj u
nizu sličnih uloga destruktivnih i depresivnih tipova). Odmah na startu
saznajemo da je Roy ozbiljno bolestan i da umire, a nakon što izbjegne zamku
koju mu je smjestio njegov šef, on zaglavi s mladom prostitutkom Rocky (Elle
Fanning), koju je oslobodio iz šaka ubojica. Utočište i sigurnost Roy odluči
potražiti u svom rodnom gradiću Galvestonu, gdje će pokušati pronaći rješenje
kako zaustaviti svog bivšeg šefa u nakani da ih oboje ubije, a usput će se njih
dvoje sve više početi povezivati te će ubrzo na površinu početi izlatiti neke
mračne tajne iz Rockyne prošlosti. Ne trebate strahovati da će se ovo
pretvoriti u nekakvu romansu jer uz Pizzolatta smo naučili da možemo očekivati
samo mrak, bijedu i depresiju jer "Galveston" je od početka do kraja
punokrvna krimi drama bez trunčice patetike.
Ipak,
nabacano je ovdje i previše klišeja o američkom jugu kojih smo se mogli
nagledati u brojnim filmovima posljednjih godina tako da je gotovo cijeli ovaj
film potpuni kliše. Ne znam je li za to kriv sam Pizzolatto ili je to bio
razlog zašto je popizdio nad konačnom verzijom scenarija pa se odlučio izvući
iz projekta, no "Galveston" kao da je samo prošao kraj mene bez da
sam išta osjetio. Daleko od toga da je to loš film jer i glumačka ekipa je svoj
dio posla odradila na zadovoljavajućoj razini, kao što je i Laurent pokazala da
nesumnjivo ima talenta za režiju te je uspjela stvoriti zanimljivo okruženje,
no sve to kao da sam već bezbroj puta vidio negdje drugdje i ne mogu reći da me
posebno impresionirao ovaj film.
Primjedbe
Objavi komentar