LONG SHOT (2019,SAD) - 6,5/10



Seth Rogen jedan je od onih glumaca koje već godinama gledamo praktički u jednim te istim ulogama. Nekako se on ukalupio u likove simpatičnih smotanaca i luzera, napušenih trapavaca kojem baš i ne ide sa ženama, no obično on na kraju završi s mladom damom za koju se u početku činilo da je debelo iznad njegove kategorije i da nema šanse kod dotične gospođice. Sethov zadatak ovaj puta još je teži jer se on zaljubio u ljepoticu koja je bila njegova dadilja dok je on imao 12, a ona 16 godina, koja je sada izrasla u američku državnu tajnicu. Da situacija bude bolja, Charlotte Field (Charlize Theron) ima i predsjedničke ambicije te se nada naslijediti pravu karikaturu od predsjednika Chambersa (Bob Oedekirk ili Saul iz spin-offa Breaking Bada, Better Call Saul), tipa koji je ranije glumio predsjednika u TV seriji, a sad planira otići iz politike i posvetiti se filmskoj karijeri. S druge strane, Fred Flarsky (Rogen) je angažirani i aktivistički novinar idealist koji je upravo ostao bez posla jer je portalčić na kojem on radi preuzeo ljigavi medijski mogul Parker Wembley (još jedna sjajna maska Andyja Serkisa, odnosno Golluma iz Gospodara prstenova), tip koji će svoje prste pokušati ubaciti i u predsjedničke planove lijepe Charlotte.

Prst sudbine će se pobrinuti da Fred slučajno naleti na Charlotte, koja će ga potom angažirati za pisanje govora pošto su joj njeni savjetnici sugerirali da mora poraditi na duhovitosti, a Fred je, jasno, pravo oličenje duhovitosti. Neće trebati proći puno vremena kako će se spetljati ovo dvoje ljudi koje bi u pravilu teško, gotovo nemoguće završili jedno s drugim, no naravno da će se u njihovu romansu uplesti razne scile i haribde i da sve to baš i neće ići tako lako. I gotovo je ovo tipična romantična komedija koja stiže iz modernog Hollywooda, koja je, mora se priznati, na trenutke čak i duhovita, no posve je jasno da je to jedan od onih tipičnih filmova iz američke tvornice snova. Pomalo me čak "Long Shot" podsjetio na onu britansku romantičnu komediju iz 90-ih kad je Julia Roberts slavna američka glumica, a Hugh Grant smotani prodavač knjiga iz Londona, koji će svim okladama unatoč završiti zajedno iako dolaze iz dva posve različita svijeta. No, zato se Hollywood i naziva tvornicom snova, pošto prosječnom tipu daje nadu da postoji vjerojatnost kako jednog dana ima šansu kod Julije ili Charlize, premda svi znamo da taj film nećemo gledati u stvarnosti.

Redateljski ovaj film potpisuje Jonathan Levine, koji je nakon obećavajućih početaka i solidnih indie filmova kao što su "All the Boys loves Mandy Lane", "Wackness" ili "50/50" završio u Hollywoodu, gdje se nekako ispraksirao za slične romantične komedije. I ima čovjek stila, u pravilu su to i bili filmovi s određenom duhom, ironični i kritični filmovi u kojima se čak i na solidan i zanimljiv način zafrkavalo na trenutačnu situaciju u društvu, a takav je i "Long Shot". Ne može se poreći da postoji kemija između Rogena i Theron i da nudi ovaj film pomalo eskapističku i sladunjavu priču za koju je posve jasno kako će završiti, no to smo u startu ionaako i očekivali. Bio je to film sa zanimljivom idejom, čak i prilično šarmantan, no koji se ipak nije uspio izdići iz mnoštva sličnog sadržaja koji smo imali prilike gledati posljednjih godina. 

Primjedbe