Smještena je priča ove romantične krimi drame
na Sardiniju, gdje će se sasvim slučajno spojiti životi mladog izbjeglice iz
Obale Bjelokosti Basima (odglumio ga je stvarni izbjeglica Kalil Kone) i
lokalne djevojke Anne (također neprofesionalna glumica i filmska debitantica
Anastazya Bogach). Već u prvim trenucima kada ih mi upoznajemo oni se još ne
poznaju, no oboje su već u ozbiljnim problemima. Šesnaestogodišnja Anna bježi od prilično
opasnog bradonje koji je po trbuhu zarezan nožem, dok njezin vršnjak Basim
pokuša užicati koji cent pred trgovačkim centrom, no zaštitar ga tjera s
parkirališta. Njih dvoje će se susresti kada dva lokalna mladića pokušaju
napasti Annu, a Basim će joj priskočiti u pomoć i spasiti je od neugodnosti te
će potom njih dvoje zajedno krenuti na put, usput se polako i upoznavajući.
Kroz flešbekove saznajemo pozadinu Annine
priče i kako je njezin otac nekoć radio za bradonju Manfredija (Aniello
Arena), švercera migranata poput Basima, koji je i dalje pokušava pronaći. Iako
je Anna dosta šutljiva i uopće ne želi ništa govoriti između nje i Basima
polako će se početi razvijati neki odnos, što i ne čudi jer oboje povezuje
dosta slična sudbina. Zaputit će se ovo dvoje mladih nesretnika tako zajedno
prema sjeveru u potrazi za boljim životom, ni ne shvaćajući da im je Manfredi
za petama, a u ovom finom primjeru realizma iznimno važnu ulogu igraju i ti
fascinantni i nevjerojatni krajolici Sardinije kojima se oni potucaju. Toj
predivnoj mediteranskoj prirodi i pitoresknim i mirnim starinskim gradićima
suprotstavljaju se gotovo pa postapokaliptični prizori napuštenih zgrada koje
svjedoče o gospodarskom kolapsu i propasti juga Italije i otoka.
Skriva ovo naizgled potpuno opustjelo mjesto
po noći i potpuno drukčije prizore jer napuštena tvornica u kojoj će Anna i
Basim pronaći skrovište, poslužula je kao utočište i mnogim drugim otpadnicima
poput muških i ženskih prostitutki, klošara, ilegalnih migranata, narkomana i
pijanaca. Iako smo posljednjih godina imali već dosta filmova koji su se bavili
tematikom migracija, nesretnog odrastanja, nezgodne socijalne i ekonomske
situacije zemalja pogođenih s izbjegličkim valom, scenaristica i redateljica
Laura Luchetti fino je povezala sva ta tri elementa u dobru, zaokruženu i
emotivnu priču s kojom je debitirala na festivalu u Torontu. Iako je očito da
Bogach i Kone nemaju glumačkog iskustva, činjenica da su i sami proživjeli
sličnu sudbinu, odnosno napustili su zemlju u kojoj su rođeni i vrlo mladi su
proživjeli slično iskustvo, donijela je neku sirovu emociju i autentičnost jer
njih dvoje kao da ni ne glume, već djeluju kao stvarni klinci u stvarnim
problemima.
Primjedbe
Objavi komentar