Iz Finske smo nekako navikli na filmove koji su ugođajno, tonski pa i po bojama tmurni, sivi, mračni, no ova uvrnuta horor fantazija odlikuje se neočekivanim blještavilom, bjelinom, čistoćom, osunčanosti. Ima tu više sunčanog sjaja valjda više nego što prosječni finski gradić uopće dobije tijekom cijele ove godine, a ta vizualna idila zapravo je u potpunom kontrastu sa svime onime što će se u "Hatching" ili "Pahanhautoja" u originalu događati. Sve tu od početka pa do kraja djeluje prilično apsurdistički, nadrealno, a odmah na početku filma premijerno prikazanog u ponoćnoj sekciji festivala u Sundanceu upoznajemo naizgled idiličnu obitelj koja živi u naizgled idiličnom predgrađu.
Tata (Jani Volonen) je očito dobrostojeći, ali prostodušni tip koji svojoj obitelji uspijeva omogućiti lagodan život. Mama (Sophia Heikkilä) odmah od početka djeluje kao jedna od onih žena koje vole prikazivati kako je njihov život sjajan. Ima ona i video-blog u kojem prati život svoje obitelji i svi su si oni super, divni, krasni, a njihova 12-godišnja kćer Tinja ne samo kao da živi u sjeni majke obuzete samom sobom, već i na sve načine mami egotriperici želi udovoljiti. Mama je vrlo zahtjevna i tjera kćer gimnastičarku preko krajnjih granica i to ponajviše iz razloga kako bi se mogla hvaliti njenim uspjesima. Žena je tako obuzeta samom sobom da i ne vidi da joj je kćer usamljena, depresivna i nesretna.
Film zapravo počinje bizarnim incidentom u kojem će obiteljski ručak prekinuti uletavanje vrane u njihovu dnevnu sobu. Nakon što mama ubije vranu, Tinja će pronaći u obližnjoj šumi ptičje jaje. Sažalit će se djevojčica i odnijet će kući to misteriozno jaje koje će sakriti i držati na toplom. No, jaje će neočekivano brzo rasti, a ono što će se iz njega izleći definitivno neće biti obična ptičurina. Bit će to bizarni mutant ptice i čovjeka, a bit će to stvorenje i iznimno zaštitnički nastrojeno prema Tinji. Od početka do kraja "Hatching" se pokazao kao totalno uvrnut i opičen film, a kako vrijeme prolazi, priča postaje sve luđa i luđa.
Nije to jedan od onih klasičnih feature creature plošnih horora, već je "Hatching" višeslojna subverzivna parabola koja se može promatrati i kao satira na potpuno uvrnute obiteljske odnose. Ujedno je i "Hatching" svojevrsni high-concept horor o tome kako je ponekad teško odrastati, pogotovo kad oko sebe nemaš nikoga tko te sluša i kome se možeš povjeriti, već su svi obuzeti isključivo sobom. Očito je da Tinja želi biti prihvaćena od majke (koja će se definitivno pokazati kao najveća luđakinja u cijeloj ovoj priči) i da joj želi udovoljiti, no podsvjesno kao da osjeća da mama nije osoba od koje to može očekivati. Stoga i Tinja kao da će se podsvjesno podijeliti na dvije osobe, a to bizarno stvorenje koje će se zahvaljujući njoj izleći, zapravo će biti svojevrsni id njenom egu.
Primjedbe
Objavi komentar