Bio je ovaj opservacijski dokumentarac Irine Cilik čija je radnja smještena u ukrajinsku regiju Donbas jedan od najnagrađivanijih europskih dokumentaraca u godini kad je krenuo u distribuciju. Premijerno je "The Earth is Blue as an Orange" prikazan u Sundanceu gdje je Cilik dobila nagradu za najbolju režiserku, a to je jedan od dokumentaraca u kojima se autorica uopće ne miješa u ono što se događa ispred nje, već samo bilježi. Kao što sam već naveo, radnja se odvija u Donbasu i to u tzv. "crvenoj zoni", jednoj od najopasnijih i najnesigurnijih u Ukrajini nakon 2014. i prije aktualnog rata.
Što se to uopće događalo u Donbasu nakon 2014. godine i kako je izgledao život ondje usred svih tih ratnih zbivanja, teško je vjerojatno i naslutiti. Vodio se ondje permanentni rat i vladao je ondje potpuni kaos, no i na takvim mjestima vidimo da postoje ljudi ne samo željni života, već kako se i u takvim kaotičnim uvjetima može pronaći neki optimizam, nada i vjera da će jednog dana biti bolje. Pratimo ovdje tako priču jedne obitelji koja živi u gradiću u kojem je granatiranje i puškaranje konstantno stanje stvari. Podjednako koliko u kući, žive oni toliko u podrumima, a u jednom takvom podrumu obitelj koju pratimo odlučila je snimiti film.
Pratimo tako ovdje film o snimanju filma koji je uz pomoć članova obitelji odlučila napraviti tinejdžerica koja se sprema upisati filmsku akademiju, a za sve njih snimanje filma i prebacivanje trame koju svakodnevno proživljavaju na film, svojevrsna je i terapija i način da ostanu ljudi u tim suludim, neljudskim uvjetima. I djeluje sve to posve nadrealno, taj nezamislivi život u kojem se otac ove obitelji uopće ne spominje i ne znamo što se sa čovjekom dogodilo? Je li živ uopće ili je dio neke od vojnih jedinica koje konstantno vidimo i ljudi se praktički više i ne obaziru na tenkove, naoružane i maskirane tipove koji su stalno oko njih.
Snimanje dokumentarca za ovu obitelj kao da je vrsta eksapizma, bijega od stvarnosti i to na način da stvarnost i sve ono što proživljavaju, razmišljaju i žele bilježe kamerom. Redateljica je očito kroz duže vremensko razdoblje pratila živote i sudbine članova ove obitelji i kako se razvija snimanje njihovog filma. Ujedno je "The Earth Is Blue as an Orange" i minimalistička intimna drama o tim ljudima, kao što je i politički angažirani, antiratni film o nezamislivim užasima kroz koji ti ljudi prolaze. I što je najstrašnije, načinu života koji kao da je s godinama za njih postao nešto posve prirodno, gotovo normalno stanje stvari i kao da su zaboravili kako je izgledao život prije svih tih užasa.
Primjedbe
Objavi komentar