Iz Brazila nam stiže ovaj čudni, bizarni, avangardni film za koji tek kad završi zapravo shvaćamo što je pjesnik odnosno redatelj, debitant Mediano Marcheti htio reći. Kaže on u zaglavlju filma da je Brazil zemlja s najviše ubojstava trans osoba po glavi stanovnika, a tek tada shvaćamo tko je vlasnik mrtvog tijela kojeg na samom početku vidimo kako u bijeloj haljini leži u polju soje. Doduše, prije toga vidimo neke velike ptičurine koje izgledaju poput nojeva kako bauljaju poljima i ćapaju lišće, a kasnije pratimo tri priče čiji protagonisti traže Madalenu odnosno mrtvaca iz soje.
Madalenu tako traži Luziane odnosno hostesa iz noćnog kluba. Tu je i Cristiano koji nevoljko nadzire sva ta polja u vlasništvu njegovog oca, a na kraju vidimo nekakvu bizarnu družinu od koje je barem jedan transić te se oni voze negdje autom. Bio je "Madalena" još jedan u nizu postmodernističkih, stiliziranih art filmova koji u posljednje vrijeme stižu iz Brazila od kojih mi neki sjednu bolje, a neki poput ovog baš i ne. Fotografija je ovdje kvalitetna, okruženje brazilske provincije je zanimljivo i upečatljivo, očita je intencija da se pokušaju dočarati svi ti kontrasti ogromnog Brazila, no ostalo je to nekako osrednje.
Primjedbe
Objavi komentar