Steven Spielberg posljednji je u nizu autora koji su odlučili posegnuti u vlastito djetinjstvo i mladost te snimiti coming-of-age dramu s autobiografskim elementima. Nagnalo je to Spielberga da se nakon više od dva desetljeća i "A. I." sam primi pisanja scenarija kojeg je napravio zajedno sa svojim čestim suradnikom Tonyem Kushnerom. I "Fabelmanovi" su simpatična, dirljiva, emotivna i topla humorna drama u kojoj je zaista Spielberg, čini se, ubacio puno toga iz vlastitog života. Mladi Sammy Fabelman (Gabriel LaBelle kao tinejžder) klinac je koji se u najranijoj dobi zarazio filmom, a tu umjetničku notu naslijedio je očito od mame pijanistice Mitzi (Michelle Williams). Tata Burt (Paul Dano) je inženjer, racionalan tip koji također živi u svom svijetu i potiče sina da bude svoj, snima, ali do neke granice i do trenutaka dok ne shvati da bi mladi Sammy mogao početi razmišljati o snimanju filmova kao životnom pozivu.
I odrastanje u Arizoni krajem pedesetih i početkom šezdesetih za Sammya i njegove tri mlađe sestre djeluje kao život iz bajke. On snima filmove s prijateljima i obitelji, a gotovo pridruženi član obitelji je i Burtov najbolji prijatelj Bennie (Seth Rogen). Idila će se za sve članove obitelji rasplinuti kada presele u Kaliforniju zbog Burtovog novog posla, kada će postati jedini Židovi u cijelom gradu zbog čega će Sammy postati žrtva bullynga u novoj školi. No, i prije toga on će otkriti maminu tajnu i sve će se za njih promijeniti u novom okruženju gdje će Sammy nakratko početi razmišljati o tome da odustane od svojih snova i snimanja filmova, no ipak svi dobro znamo kako se razvio Spielbergov život i srećom pa se to nije dogodilo.
Film je to pun topline i film koji je Spielberg zamislio još krajem devedesetih, no odlučio je da se priča u njemu kuha još neko vrijeme. Dijelom i iz razloga jer je strahovao da njegovi roditelji baš neće biti presretni kad vide kako je on vidio te svoje mladenačke dane i kako je vidio njihov odnos. Odličan je ovo film jer gledatelj cijelo vrijeme razmišlja što se od svega toga stvarno dogodilo, a što je fikcija i zbilja je majstorski Spielberg to umjesio te je "The Fabelmans" istovremeno pravi spielbergovski, bajkovit, grandiozan, a opet intiman film, s puno detalja koji mogu proći nezapaženo, no iznimno su važni za priču. To je valjda već neupitno da je Spielberg velemajstor svog zanata i "The Fabelmans" je vrhunski režiran film u kojem on izbjegava upadanje u klišeje i ni na trenutak to ne djeluje teatralno.
Zanimljivo je kako je "The Fabelmans" bio i komercijalno najveći Spielbergov promašaj ikada, no to zapravo više govori o današnjem ukusu prosječnog filmskog konzumenta, nego o samom Spielbergu kojem je ovo (barem za mene) i najbolji film u dugo godina. Fantastično je pratiti život tog dječaka, kasnije tinejdžera i dinamiku odnosa u njegovoj obitelji, u trenucima dok on otkriva film, dobiva prvu kameru i kreće sa snimanjima prvih dječjih filmova. I od tih najranijih dana Sammy kao da shvaća da kamera ne služi samo za hvatanje nekih trenutaka u životu ili pričanje priča, već da je ona puno više. Da je to oruđe kojim se savršeno može manipulirati i potpuno izokrenuti stvarnost, nekoga prikazati boljim ili lošijim od onoga kakav je u stvarnosti, ali i da kamera može uhvatiti i neke trenutke i situacije koje promaknu oku.
Vidimo tu kako Sammy već kao klinac ima kliker za snimanje filmova i ti njegovi dječji filmovi djeluju fascinantno i nevjerojatno kvalitetno za uvjete u kojima ih snima. Film je to o snovima, ostvarenim ili neostvarenim, ambicijama, ljubavi, obitelji, odrastanju i uobličavanju u osobu koja će kasnije biti. Film je to koji ima sve elemente klasične coming-of-age priče - od konflikta u obitelji, snova, prvih ljubavi, problema u školi, no Spielberg sve to izvodi tako profinjeno da premda je to jedna od onih priča kakve smo bezbroj puta vidjeli, opet to prolazi i pali. Sjajne su tu i epizode Judda Hirscha kao starog ujaka koji će u Sammyu dodatno probuditi umjetničku iskru, posebno Davida Lyncha kao njegovog heroja iz djetinjstva Johna Forda.
Primjedbe
Objavi komentar