Francuskinja Eva Husson (Girls of the Sun) pokušala je u tipičnu britansku period dramu udahnuti nešto francuskog štiha, senzualnosti, no ostala je ova romantična drama čija radnja se (uglavnom) odvija nakon Prvog svjetskog rata dosta tanka. Scenarij je pak po istoimenom nagrađivanom romanu Grahama Swifta iz 2016. godine napisala Alice Birch koja se u dobrom izdanju predstavila scenarijem za prvi film, također kostimiranu period dramu "Lady Macbeth". No, i stilski pa i tematski ova su dva filma posve različita, a moglo bi se "Mothering Sunday" opisati i kao priču o sazrijevanju i priču o onome što je u mladosti oblikovalo ženu koja će kasnije postati književnica.
Ta žena je Jane Fairchild, djevojka koja je odrasla u sirotištu (od tuda i ta prezimena Fairchild, Goodchild i slično kakva su, bit će, davali po britanskim sirotištima viktorijanskog doba napuštenoj djeci). Ona je sluškinja bogate obitelji Niven (u epizodnim ulogama supružnika poznati su glumci Olivia Colman i Colin Firth) koja će se fatalno zaljubiti u Paula Sheringhama, jedinog preživjelog od pet sinova aristokratske obitelji iz susjedstva. I njihova tajna i strastvena veza potrajat će godinama, no stiglo je vrijeme da Paul oženi djevojku iz svoje klase, gđicu Emmu, prethodno zaručenu za jednog od njegove braće koji je poginuo u ratu.
Naravno da ta romansa neće dobro završiti za Jane (još manje za Paula!), koja će svoju nesretnu romansu u mladosti kasnije iskoristiti za lansiranje spisateljske karijere. Zapravo tu okosnicu cijele priče pratimo retrospektivno, kroz Janeina sjećanja kasnije u životu dok je ona već u zrelijim godinama i u vezi s drugim čovjekom, a priča je pomalo kaotična jer je postavljena nelinearno. Ipak, za razliku od većine filmova čija se radnja odvija u vremenu "Zvonili ste, milorde", ta britanska aristokracija nije prikazana onako klasično snobovski i ljigavo i očigledno je da su se i ti ljudi (uglavnom) promijenili u odnosu na generaciju ili dvije ranije.
Iako "Mothering Sunday" nikako nije film o klasnim razlikama tog vremena, svejedno će razlike u klasi i u podrijetlu utjecati na nemogućnost budućnosti veze Jane i Paula. Film je to o nečemu što bi se moglo nazvati emotivnom memorijom, o sjećanju glavne protagonistice na jednu strastvenu vezu, a ti dijelovi su i snimljeni nekako posebno stilizirano. Kamera je u krupnom planu, blizu, u prvom planu su neki detalji, često lica ili neki drugi dijelovi tijela čime je Husson pokušala postići određenu poetiku, no svejedno ne mogu reći da me ovaj pomalo dosadnjikavi film posebno impresionirao.
Primjedbe
Objavi komentar