Neobičnom arty melodramom čija se radnja odvija visoko u švicarskim Alpama predstavio se tamošnji filmaš Michael Koch, a film je to koji me pomalo po temi i duhu podsjetio na legendarni "Breaking the Waves" Larsa von Triera. Dakako da je bespredmetno uspoređivati bilo koji film s remek-djelom čuvenog Danca, no i "Drii Winter" ili "A Piece of Sky" je drama o ljubavi domorodke i čovjeka iz vana. I tu poveznice ne staju jer će taj čovjek iz vana odnosno dođoš u švicarske Alpe naći u relativno sličnoj situaciji kao Jan u "Lomeći valove", no oba glavna lika ipak se bitno karakterno razlikuju u ova dva filma.
Koch se odlučio gotovo za tipični europski artistički stil, s tim da je slika tu okomita, kadrovi su uglavnom dugi, a kamera statična uz povremene polagane švenkove. Film je to koji odiše naturalizmom i autentičnošću, što i ne čudi jer je Koch angažirao neprofesionalne glumce odnosno stvarne stanovnike tih mjestašca iz podnožja Alpi. Tempo filma je polagan, baš kao što i vrijeme ondje sporo prolazi, a vjerojatno ne treba naglašavati da je okruženje ondje fascinantno, prekrasno, no istovremeno shvaćamo koliko je život ondje težak, mukotrpan, surov i naporan. Jasno nam je zašto ondje ima tako malo ljudi koji i dalje žive tradicionalnim životom, bave se uglavnom poljoprivredom i svi oni koji mogu već su vjerojatno preselili u neke pristupačnije krajeve.
Žive ondje Marco, šutljivi i kršni mladić koji se u to mjestašce nedavno doselio i Anna koja je odrasla u Alpama, a radi ona kao poštarica, ali i konobarica u obiteljskom pansionu koja ima kćer iz ranije veze. Oni su u vezi, ubrzo će se i vjenčati, no od samog početka filma Marcovo ponašanje je iznimno čudno. On jedva nešto priča, ponaša se potpuno nepredvidivo, a iako i ranije očito on nije bio član Mense, njegova sposobnost komunikacije očito je u opadanju. Saznat ćemo ubrzo i zašto jer nakon prometne nesreće liječnik će otkriti da Marco ima tumor na mozgu koji mu pritišće nekakav centar za ponašanje i od tuda njegovo čudno ophođenje.
Kako će vrijeme prolaziti, Marcovo ponašanje postajat će sve gore. Bit će tu nekih situacija koje su zbilja jezive i tako će se njihova ljubav naći na kušnji. I otprije Marco nije bio omiljen među domorocima iako se pokazao kao vrijedan radnik koji se ne buni puno, a Anna će se sada naći pod posebnim pritiskom i ozbiljno će razmišljati je li Marco uopće vrijedan njene ljubavi i pažnje. Film je to baš neobičnog ugođaja u kojem nam Koch daje puno vremena da upoznamo tamošnje ljude i njihove svakodnevne navade.
Pomalo bizarno djeluje i odluka da između pojedinih godišnjih doba jer kao što i naziv sugerira odvija se radnja tu kroz tri godine, ubaci nekakav zbor koji pjevuši neke čudnovate pjesme i ima valjda ulogu grčkog hora. U jednom trenutku pojavit će se ondje i ekipa iz Bollywooda koja će snimati određene dijelove nekog treš filma ondje, a u tim trenucima sve to prelazi granice apsurdizma, baš kao što bi i većini ljudi bilo potpuno apsurdno uopće živjeti na takvom mjestu. Odsječen od civilizacije, sa zatvorenim ljudima koji i razgovaraju na nekom posve nerazumljivom njemačkom dijalektu. Iako mi je puno toga u "Drii Winter" bilo čudno, svejedno je bio to film neke posebne energije i stila, arty drama svakako vrijedna gledanja.
Primjedbe
Objavi komentar