Bertrand Bonello avangardni je francuski filmaš koji je svoju sklonost šokiranju i provokaciji iskazao već debitantskim filmom, erotskom dramom "The Pornographer" o ostarjelom režiseru pornića u kojem nije nedostajalo eksplicitnih scena seksa. Deset godina kasnije Bonello se u glavnom programu Cannesa predstavio još jednom erotskom dramom, a "House of Tolerance" ili "L'Apollonide" vodi nas u luksuzni pariški bordel na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća. U središtu pažnje ovdje je dinamika odnosa među prostitutkama koje su ondje zaposlene, rivalitet među njima, prijateljstva, ali pratimo tu i njihova nadanja u neku bolju budućnost te shvaćamo razloge zašto su ondje završile.
I opet je to dosta eksplicitno, što i ne čudi s obzirom na temu kojom se film bavi, a mjesto je to gdje bogati Parižani dolaze ispunjavati i ostvarivati najmračnije perverzije. Ljudi koji su tijekom dana ugledni članovi društva, u toj Kući tolerancije preko noći se nerijetko pretvaraju u perverznjake kojima će tamošnje prostitutke obično ispuniti svaku želju. Ondje mogu oni otkriti svoje tajne, a vidimo kako se i neke od prostitutki nadaju da bi se netko od bogatih klijenata mogao zaljubiti u njih i izbaviti ih, iako se to jako rijetko događa. Snimio je to Bonello u gotovo naturalističkom stilu, a opet nekako stilizirano te je okupio on tu praktički cijelu generaciju tada mladih i perspektivnih francuskih glumica.
Jedne od prvih uloga u "House of Tolerance" su imale Celine Sallette, Hafsia Herzi i Adele Haenel, a tu je i Talijanka Jasmine Trinca te Noemie Lvovsky u ulozi madam odnosno vlasnice bordela. Iako se radnja tu uglavnom odvija u prvim danima 20. stoljeća nerijetko je to upotpunjeno modernom glazbom i poznatim songovima, dok je Bonello sam skladao glazbu za film. Iznimno dobro ovaj film prikazuje tu povijesne okolnosti iako se praktički cijela radnja odvija upravo u famoznom bordelu, a inspiraciju je dijelom našao u romanu "Čovjek koji se smije" Victora Hugoa i filmskoj adaptaciji iz 1928. godine. Tako i ovdje imamo jednu od prostitutki koju je tijekom susreta klijent izrezao nožem po licu i sada ona u produžetku usana ima vječni osmijeh te je ona obično po strani, osim kad se pojave izrazito perverzni klijenti.
Primjedbe
Objavi komentar