Izvanredan neonoirovski triler snimio je ne pretjerano poznati talijanski filmaš Andrea Di Stefano. Moderan, a opet nekako u retro štihu i duhu, "Last Night of Amore" je jedno od najboljih žanrovskih ostvarenja u zadnje vrijeme, uzbudljiv, dinamičan i intenzivan triler koji sjajnom izvedbom nosi ponajbolji aktualni talijanski glumac Pierfrancesco Favino. On je policijski inspektor Franco Amore koji se nakon 35 godine rada u službi sprema u zasluženu mirovinu. Voli se on hvaliti kako u cijeloj karijeri nikada nije zapucao ni na koga, kako je radio predano i časno, a posljednja noć uoči odlaska u penziju za njega će se pretvoriti u potpunu katastrofu.
Već od uvodnih scena "L'ultima notte di Amore" sluti da bi to mogao biti spektakularan film. Dok se na ekranu izmijenjuju imena u uvodnoj špici, snimkama iz zraka pratimo noćni Milano, a kamera se potom zaustavlja izvana na zgradi u središtu grada. Ondje je sve puno ljudi, shvatit ćemo i zašto, Francova mlada žena Viviana sprema mu oproštajnu feštu, a kada on stigne kući, nekako se čudno ponaša. Jedva suspreže suze, potom ga poziva šef i javlja da je stradao njegov partner Dino. Franco napušta zabavu, odlazi na mjesto nesreće i mi i on shvaćamo da je Dino ustrijeljen na cesti.
I potom se priča vraća desetak dana unatrag i sve se polako počinje slagati. Shvaćamo da Franco koji se muči s pisanjem oproštajnog govora baš i nije tako poseban policajac kakvim se voli predstavljati. Sa strane on zarađuje vozeći poznanika Cosima koji je očigledno muljator, švercer, prevarant povezan s podzemljem te će upravo on Franca spojiti s kineskim poduzetnicima u Milanu. Iako je iz aviona vidljivo da je riječ o mafijašima koji se sigurno ne bave čistim poslovima, Franco će pristati za njih odraditi posao osiguranja i to u vrijeme dok je još zaposlen. Iako nevoljko, novac koji Kinezi nude je predobar da bi se odbio, a čini se to kao jednostavan poslić za koji ga nitko neće skužiti.
Naravno da će se pokazati da to uopće nije tako i posljednja noć na poslu prije odlaska u mirovinu za inspektora Amorea pokazat će se kao jedna od najgorih i najstresnijih u životu. Sjajno je Di Stefano strukturirao cijelu ovu priču koja se izvrsno nadopunjuje i kada negdje na polovici filma ponovno dođemo do trenutaka s početka, odnosno do Francove oproštajne fešte, puno toga bit će nam jasnije. Pa iako je stilski "Last Night of Amore" snimljen po uzoru na američke trilere i neo-noirove, ipak se sve to odvija u tipičnom europskom realističnom stilu, a dodatnu notu socijalne drame daje i pozadinska priča. Gledatelj shvaća koliko su policajci poput Franca potplaćeni i kako on mora biti nezadovoljan jer odlazi u mirovinu, a bez da je napredovao u poslu.
Doduše, za to je sam djelomično kriv jer Vivianin bratić je povezan s kriminalnom organizacijom 'ndranghetom i Francovi nadređeni su ga dijelom i zbog toga uvijek držali dalje od najvažnijih istraga. I stoga je Franco odlučio pristati na ovaj ilegalni poslić i preuzeo je rizik koji bi ga na kraju mogao jako skupo koštati. Osim priče, sjajna je tu i režija, fotografija je iznimna, a posebno glazba Santija Pulivrentija koja pojačava neizvjesnost, uzbudljivost i čini mi se kao hommage velikom Enniu Morriconeu i glazbi kakvu je on skladao recimo za filmove Elia Petrija sedamdesetih. Bio je "Last Night of Amore" pravo iznenađenje i svi oni koji vole kvalitetan i uzbudljiv triler sigurno neće promašiti s ovim filmom.
Primjedbe
Objavi komentar