Japanac Kiyoshi Kurosawa tijekom devedesetih se proslavio kao vrhunski majstor horora da bi se potom posljednjih dvadesetak godina ipak više posvetio nekim drugim žanrovima. No, svom omiljenom žanru Kurosawa (Cure, Pulse) se vratio ovim srednjemetražnim psihološkim trilerom - hororom koji je premijeru imao u Berlinu. I jezivi je to sporogoreći film kojim kao da nastavlja gdje je stao s prethodnim filmovima i nastavlja on istraživati neke mračne kuteve ljudske psihologije. Strah ovdje opet izaziva nešto nevidljivo, neopipljivo, a imam dojam da je Kurosawa od "Chime" (mislim da bi se to moglo prevesti kao zvonjava) mogao napraviti i cjelovečernji film.
Radnju je Kurosawa smjestio u kuharsku školu gdje će se jedan učenik početi čudno ponašati. Nastavnik kuhanja Takuji (odlični Mutsuo Yoshioka) ne čini se pretjerano zainteresiran za probleme svog učenika koji tvrdi da čuje nekakve zvukove, čudnu zvonjavu koju ne čuje nitko osim njega. No, učenikovi problemi vrlo brzo postat će problemi nastavnika koji djeluje kao da je zasićen svojim poslom i pokušava pronaći neko bolje i lukrativnije zaposlenje. Zvukovi koji su proganjali učenika koji je išao na živce Takujiu, uskoro kao da će početi proganjati i druge polaznike škole, a sve ono što će proživjeti nastavnik kuhanja djeluje kao jedna od onih noćnih mora koje se u trenutku buđenja sjećamo nekako u magli. I ranije se Kurosawa potvrdio kao majstor nelagode, stvaranja jezive i gotovo mučne atmosfere, a ovom gotovo pa stilskom vježbom pokazao je da nije ispao iz forme kad je u pitanju horor.
Primjedbe
Objavi komentar