Nakon već podosta izleta u američki film, poznata španjolska glumica Penelope Cruz svratila je malo do Italije gdje igra glavnu ulogu u drami o disfunkcionalnoj obitelji čija se radnja odvija u Rimu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ona je Španjolka Clara koja se udala za Felicea (Vincenzo Amato), uspješnog i bogatog biznismena koji je vara i nasilan je prema njoj. Imaju oni troje djece; najmlađu Dianu, srednjeg bucka Gina i najstariju 12-godišnju kćer Adrianu, muškobanjastu djevojčicu koja kao da osjeća da je muškarac zarobljen u ženskom tijelu. Predstavlja se ona svima kao Andrea, ponaša se i odjeva kao dječak, a jednog dana upoznat će mladu ciganku koja misli da je ona doista dječak.
Kako su i mama i kćer na neki način autsajderice tako će ih to dodatno zbližiti u ovoj stiliziranoj i visokoestetiziranoj drami koja je premijeru imala u glavnom programu festivala u Veneciji. Cijelu priču pratimo iz perspektive 12-godišnjakinje koja je iznimno vezana za mamu i iznimno je protektivna kad je mama u pitanju. Čak to prerasta u neku bizarnu vrstu opsesije mamom u izvedbi zanosne Penelope koja kako je starija sve više me podsjeća na Sophiu Loren, a i njena Clara je prilično konfuzna osoba. Čini se da ona dobro zna što njen muž izvodi i da je vara iza leđa, no kao da na sve to prešutno pristaje iz nekog konformizma i činjenice da joj on donosi lagodan život na visokoj nozi.
Dakako da dijelom to sve guta i trpi i zbog djece koja su na njezinoj strani, a shvatit ćemo da je to nažalost tipični brak tog doba u kojem je muž dominantan i može što želi. Dijelom Felice i ženu koja je stalno s djecom krivi zbog toga što je Adriana muškobanjasta i ponaša se kao dječak, a ističe se "L'immensita" ili "Beskrajna ljubav" i baš nostalgičnim štihom, finom osunčanom fotografijom i gotovo pa almodovarovskim duhom. I to ne samo zato što u filmu Emanuelea Crialesea glavnu ulogu ima jedna od muza slavnog Španjolca, već i zbog kompleksnih odnosa majke i kćeri koju drugi jako teško mogu shvatiti.
Primjedbe
Objavi komentar