Butan je državica smještena u podnožju Himalaja. Riječ je o jednoj od i dalje najizoliranijih država na svijetu, nominalno kraljevini koja se tek nedavno počela otvarati svijetu i demokratizirati. Po našim mjerilima je Butan i dalje dosta primitivna, zaostala i gospodarski nerazvijena zemlja, no jedina je to zemlja koja u svojoj vladi ima i ministarstvo sreće. Svakih nekoliko godina tamošnja vlada pokušava izmjeriti koliko su stanovnici Butana sretni, a deseci zaposlenika ministarstva tada kreću na put i s opsežnim anketnim upitnicima pokušavaju izmjeriti sreću svojih stanovnika. I snimio je mađarsko - butanski dvojac Dorottya Zurbo - Arun Bhattarai iznimno zanimljiv dokumentarac koji ujedno i propitkuje taj zamišljeni koncept sreće, a pokazao se "Agent of Happiness" ujedno i kao gorko - slatki film ceste.
Možda i najjači adut ovog dokumentarca je njegov glavni protagonist po imenu Amber Kumar Gurung. On je jedan od tih koji su dobili zadatak obilaziti zemlju i ispitivati ljude te nekom bizarnom matematičkom jednadžbom doći do točnog rješenja koliko su stanovnici Butana sretni. I postavljaju taj omaleni tip koji živi sa starom i bolesnom majkom, a iako je prošao četrdesetu još se nije oženio i to ga silno muči, i njegov gotovo duplo veći kolega i suputnik ljudima krajnje neobična pitanja pomoću kojih mjere sreću. Koliko tko ima krava, koliko kokoši, ima li traktor ili televizor i slično, a paralelno s Amberovom pričom, autori prate i sudbine još nekoliko likova koji su im se učinili zanimljivima.
I kreće "Agent of Happiness" kao jedna od onih tipičnih egzotičnih i nadasve simpatičnih pustolovina po tim skrivenim kutevima zemaljske kugle. Odmah na početku dah oduzimaju ti fascinantni prirodni predjeli u kojima se smjestio Butan i koji igraju veliku ulogu u ovom filmu. No, kako će vrijeme prolaziti, shvatit ćemo da su autori tu izveli i neku vrstu subverzije jer ne samo da oni postavljaju pitanje može li se sreća pojedinca ili sreća nacije uopće izmjeriti, već i je li cijela ta priča s ministarstvom sreće najobičnija propaganda. Najobočniji način da jedna takva malena i izolirana državica skrene pažnju na sebe ostatku svijeta kojem se tek počela otvarati, a istovremeno shvaćamo da tamošnji stanovnici baš i nisu tako sretni kao što se to pokušava prikazati.
Upoznajemo tu iznimno zanimljivu galeriju likova, a imao je ovaj dokumentarac iznimno uspješan festivalski život te je premijerno prikazan na Sundanceu. Posebno je zanimljivo što većina ljudi koje susreće Amber djeluje potpuno prirodno i iskreno pred kamerama, možda i zato što im uopće nije jasno što se događa i tko su ti ljudi koji dolaze k njima i postavljaju im pitanja. Jako dobro tu autori kombiniraju to gorko i slatko, humorno i ono ne baš humorno pa se kod svakog ispitanika na ekranu pojavljuje i njegova statistika s određenim parametrima sreće i odgovorima na poneka pitanja. Zabavan, zanimljiv i egzotičan dokumentarac koji svakako vrijedi pogledati ako se na njega negdje naleti.
Primjedbe
Objavi komentar