Godina 1960. bila je posebna za Billya Wildera jer tada je osvojio čak tri Oscara, za najbolji film, režiju i scenarij "Apartmana", romantične komedije koja se smatra i jednim od vrhunaca njegovog opusa. Šezdesete godine donijele su velike promjene u američki film jer bila je to dekada u kojoj su na zalazu već bili klasični majstori, a počeli su se pojavljivati neki novi klinci koji su ubrzo unijeli neke nove vjetrove u američki i svjetski film. Wilder nije bio jedan od onih koji su se pretjerano zamarali tim novim vjetrovima i nastavio je on i tijekom šezdesetih snimati svoje prepoznatljive, tzv. screwball komedije u kojima se nije uopće mijenjao.
Ipak, filmovi koje je snimao šezdesetih daleko su od njegovog najboljeg, no svejedno je "One, Two, Three" zabavna i šarmantna farsična komedija čija radnja pomalo podsjeća na slavnu "Ninotchku" Ernsta Lubitscha iz 1939. čiji je Wilder bio jedan od scenarista. Zanimljivo je kako je to bio i posljednji filmski nastup legendarnog Jamesa Cagneya koji se ipak posljednji put filmu vratio točno dva desetljeća kasnije u Formanovom "Ragtime". Cagney je ovdje C. R. MacNamara, jedan od direktora u Coca-Coli koji je upravo premješten u Zapadni Berlin nakon što je prethodno doživio fijasko s pokušajem proboja na arapsko tržište.
No, vrlo brzo će za MacNamarom u Zapadni Berlin stići i 17-godišnja Scarlett Hazeltine (Pamela Tiffin), kćer njegovog šefa, a dobit će on zadatak paziti na prilično divlju i razmaženu djevojku dok je ondje. Situacija će postati još gora nakon što Scarlett u Berlinu umjesto dva tjedna ostane dva mjeseca, a sve će eskalirati kada se ispostavi da se udala za istočnonjemačkog komunista Otta (Horst Bucholz). I tu nije kraj problemima jer planiraju oni preseliti u Moskvu, a u Berlin upravo stiže i stari gazda tako da MacNamara ima jako malo vremena kako bi uspio spasiti stvar.
Primjedbe
Objavi komentar