Andrew Jarecki jedan je od najboljih američkih istraživačkih dokumentarista 21. stoljeća. Njegov "Capturing the Friedmans" bio je nominiran za Oscara, a true-crime serija "Jinx" ne samo da ima kultni status, već je dijelom i zahvaljujući seriji osuđen milijarder i ubojica Robert Durst. Snimio je sada Jarecki zajedno s kolegicom Charlotte Kaufman još jedan razotkrivajući istraživački dokumentarac koji će sigurno pobrati poneku nagradu kada se budu birali najbolji dokumentarni filmovi godine. "The Alabama Solution" je šokantan i iznimno težak film za gledanje nakon kojeg gledatelj jednostavno mora biti bijesan zbog onoga što će vidjeti.
Snimanje filma trajalo je dobrih pet godina, a sastoji se on uglavnom od snimki mobitelom koje su potajno uspjeli snimiti zatvorenici u nekom od zatvora u američkoj saveznoj državi Alabami. Te snimke zabilježene mobitelima koje su nekako prokrijumčarili unutar zatvora (na nekoliko mjesta se ističe da su glavni krijumčari ne samo mobitela, već droge i svega drugoga čuvari) ne samo da potvrđuju priče o neljudskim uvjetima ondje, već postoje i više snimki u kojima čuvari hladno tuku zatvorenike bez ikakvog straha da će im se nešto dogoditi. Odmah na početku filma doznajemo da su zatvori u Alabami popunjeni duplo od kapaciteta, a imaju tek trećinu potrebnog osoblja u zatvorima. Očito se na mjesta čuvara zapošljava tko god poželi, bez nekih ozbiljnijih provjera, a o čemu kao sugovornici svjedoče i nekoliko bivših čuvara u zatvorima.
Iako smo se mogli nagledati filmova, serija i dokumentaraca o životu u američkim zatvorima i mislio bi čovjek da ga više ništa ne može iznenaditi, ovo je zbilja šokantno i jezivo. No, "The Alabama Solution" je valjda prvi film koji sam gledao, a da donosi stvarne snimke onoga što se događa unutar zidova i ograda američkih zatvora. Jasno da ljudi koji su smješteni ondje nisu cvijeće, no mislim da nitko ne zaslužuje da se prema odnosi kao što se odnosi prema tim ljudima. Priča će se tu polako početi raspetljavati kada čuvari nasmrt pretuku jednog zatvorenika, a njegova obitelj će potom angažirati odvjetnika kako bi doznali što mu se stvarno dogodilo.
Glavni likovi su zapravo dva crnca koji su već godinama po zatvorima u Alabami, a dobar dio vremena su proveli i u samicama (čak se i ondje može prošvercati mobitel!) te oni pokušavaju organizirati zatvorenike bez obzira na rasu da budu jedinstveni. I da se pokušaju izboriti za svoja prava jer vidimo tu da se zatvorenici koriste i kao besplatna ili bijedno plaćena radna snaga za najrazličitije poslove i zahvaljujući njihovom radu mnogi profitiraju. Istovremeno, odobrenja za uvjetni otpust je gotovo nemoguće dobiti, vjerojatno i zato što je svima u cilju da ima što više radne snage.
Sam naziv je film dobio prema rečenici koju će izgovoriti nekakva babuskara koja je (u trenucima dok ovo pišem) i dalje guvernerka Alabame iako je već prošla 80. godinu života. Nakon što se u slučaj zlostavljanja po zatvorima, prenapučenosti, korupcije i bezbrojnih drugih malverzacija uključi savezna država, ta babetina koja se naziva Kay Ivey reći će da će za probleme u Alabami oni sami pronaći "alabamsko rješenje". A vidjet ćemo u ovom sjajnom, temeljitom i sveobuhvatnom dokumentarcu koji se može pronaći na HBO kako izgleda to rješenje. Još jedan je to od filmova koji zorno pokazuju koliko je pravo istraživačko novinarstvo danas važno jer bez njega za ovakve priče nikad ne bismo saznali.
Primjedbe
Objavi komentar