Više od šest desetljeća nakon što je Stanley Kramer snimio legendarnu povijesnu dramu "Judgement of Nuremberg" o vjerojatno najpoznatijem suđenju u povijesti čovječanstva, James Vanderbilt je odlučio također snimiti film o suđenju preživjelim nacističkim zločincima u Nürnbergu. No, bez obzira što se radnja "Nuremberga" odvija u drugoj polovici četrdesetih, itekako Vanderbiltov film ima veze s današnjim vremenom jer svjedoci smo da nakon II svjetskog rata nisu zaustavljeni ratovi, genocidi i zvjerstva se i dalje događaju na svim stranama svijeta. Zemljama vladaju bolesni kriminalci i zločinci i mnogi od njih vjerojatno nikad neće dočekati suđenje. I dok film iz 1961. godine i ovaj aktualni dijele naslov, Kramerov i Vanderbiltov pristup obradi teme je bitno drukčiji.
Stari film koji je osvojio dva Oscara (Maximilian Schell za glavnu ulogu i Abby Mann za adaptirani scenarij) i nalazi se trenutačno na 133. mjestu IMDB-ove liste najboljih filmova svih vremena je klasična epska pravna drama koja se fokusira na suđenje četvorici njemačkih sudaca optuženih za zločine protiv čovječnosti. Usredotočio se Kramer i na širu raspravu o kolektivnoj odgovornosti, pravdi i moralu, a radnja je gotovo svo vrijeme smještena u sudnicu dok su likovi su često simboli različitih etičkih stajališta o poslijeratnoj krivnji i odgovornosti. Vanderbiltov "Nuremberg" je pak prvenstveno psihološki povijesni triler, zasnovan na knjizi "The Nazi and the Psychiatrist", koji prati psihijatrijska ispitivanja i odnose između američkog psihijatra Jacka Kelleya (Rami Malek) i visokorangiranih nacističkih oficira, posebno Hermanna Göringa (Russell Crowe), dok se pripremaju za suđenje.
Film istražuje psihološke profile ključnih aktera, moralne dileme i unutarnje borbe više nego same formalne sudske procese. Mladi američki psihijatar Kelley je tako stigao u Nürnberg kako bi procijenio jesu li uhvaćeni nacistički lideri psihički sposobni za suđenje. Iako među dijelom saveznika prevladava ideja da se sve naciste na brzinu povješa, ipak će prevagnuti ideja da im se mora suditi i svijetu prikazati njihove zločine jer bi u suprotnom od njih mogli napraviti mučenike. Kelleyeva ideja je zapravo prilično egoistična jer on vjeruje da bi razgovarajući s Göringom i ekipom mogao doći do odgovora kako su ti ljudi mogli činiti takve nezamislive zločine i objaviti knjigu o tome. Film i počinje Göringovim uhićenjem, a glavni tužitelj na nadolazećem nirnberškom procesu bit će sudac američkog Vrhovnog suda Robert Jackson (Michael Shannon).
I dok je Crowe izvanredan i groteskan kao Göring, standardno neuvjerljivi Malek mi je bio očekivano loš i potpuno promašen za ulogu psihijatra koji će provoditi toliko vremena s njim. Čak sam strahovao da će taj tip koji mi se sve više uspinje na rang-listi najgorih glumaca potpuno upropastiti film, no to se srećom ipak nije dogodilo iako bi sve to zasigurno bilo bolje da je uloga pripala nekom drugom. Svejedno, unatoč Malekovim naporima da upropasti film, zaslužio je "Nuremberg" visoku ocjenu jer odlično uspijeva aktualizirati povijesnu temu kroz psihološki aspekt.
Premda smo ih već vidjeli više puta, stvarne dokumentarne snimke iz nacističkih logora uvijek šokiraju i uvijek podsjećaju na ono što su ljudi sposobni učiniti drugom čovjeku. I upravo je to osnovna poruka filma jer slično zlo se uvijek ponovno može dogoditi i ponoviti, pogotovo u kontekstu današnjice kada se stvaraju razne alternativne verzije povijesti, kad se ublažavaju i opravdavaju zločini i kada se zločinci uzdižu u heroje. Film je to o običnim ljudima spremnima činiti najgore, nezamislive užase, a poruka filma je i da zlo nije povijesna anomalija, niti rezultat psihološke izopačenosti nekolicine pojedinaca, nego potencijal koji postoji unutar običnih ljudi kada se nađu u određenim političkim, ideološkim i društvenim okolnostima.
Primjedbe
Objavi komentar