Očito nikad dosta priča iz svijeta "Igre prijestolja", a nakon "House of Dragon", stigla je još jedna serija čija se radnja odvija negdje između događaja njih dvije. Točnije, nekih stotinu godina prije same "Igre prijestolja", a ponovno je to briljantno, slično, no opet potpuno drukčije. Sastoji se "A Knight of the Seven Kingdoms" od samo šest epizoda koje traju nešto više od pola sata, a nema tu (barem još ne, nadam se da i neće) zmajeva, demona i sličnih nadnaravnih stvorenja. Na početku se čini da nema tu ni kraljeva i prinčeva, poznatih borbi i spletki za famozno Željezno prijestolje, već kao da je fokus showrunnera Ire Parkera više na život običnih ljudi u Westerosu. Ipak, vrlo brzo ćemo shvatiti da to baš i nije tako, a djeluje u pojedinim trenucima to gotovo kao rubna komedija, čak i parodija na svijet vitezova i velikaša koje smo upoznali u prethodne dvije serije.
Ti vitezovi su nerijetko pijanci, kurviši, propalice, a baš takav je bio i ser Arlan of Pennytree čiji je paž praktički do jučer bio naslovni vitez Sedam kraljevstava, Duncan Visoki (Irac Peter Claffey je taj dvometraš koji je nekoć bio profesionalni ragbijaš prije nego što se prebacio na glumu). Ser Arlan je prije smrti navodno tog visokog, snažnog, ali pomalo tupavog Duncana prometnuo u viteza, a sada je on lutalica bez novca, bez imetka, bez ičega. Kao svoju šansu da se nametne vidi on turnir u obližnjem Ashfordu vjerujući da može pobijediti poznate vitezove, obogatiti se i steći ugled. Putem će upoznati ćelavog dječaka koji se zove Egg (Dexter Soll Ansell) kojeg će nekako prihvatiti za svog paža odnosno štitonošu i tako će krenuti pustolovina koja će promijeniti povijest Westerosa i zapravo potaknuti događaje iz "Igre prijestolja".
Ispostavit će se tako da je maleni Egg zapravo princ Aegon Targaryen, budući kralj i otac ludog kralja Aerysa zbog čijeg ludila će zapravo i doći do rata u "Igri prijestolja". Potpuno fascinira kako je neumorni Geore R. R. Martin osmislio cijeli taj izmišljeni svijet i koliko je taj čovjek uopće tih priča napisao, a u odnosu na originalnu seriju "A Knight of the Seven Kingdoms" djeluje zapravo minimalistički. No, ovaj puta je u tome i šarm, a naravno da za to velike zasluge ima i glavni dvojac, taj simpatični i potpuno neočekivani tandem čije bismo avanture mogli pratiti još dosta godina.
To svjesno odmicanje od spektakla i grandioznosti započete s "Game of Thrones" pa nastavljene s "House of Dragon" ovdje se pokazalo kao pun pogodak, a barem za sada se serija umjesto borbe za Željezno prijestolje i dinastičkih ratova fokusira se na intimniju perspektivu. I naracijski ritam je bitno drukčiji u odnosu na prethodnike i umjesto konstantnog nasilja, obračuna i političkih prevrata, moglo bi se to prije opisati kao klasična karakterna studija. Iako, naravno da i tu ima akcije, cijela peta epizoda je tu praktički akcija i to sjajno snimljena akcijska scena obračuna na turniru. No, u samoj srži priče je odnos između tog gorostasnog viteza lutalice Dunka i tog sitnog dječačića piskutavog glasa Egga za kojeg ovaj u početku uopće i ne zna tko je.
U dinamici odnosa između njih sjajno se kombinira humor, naivnost, idealizam pa i postupno sazrijevanje, a upravo ta naizgled manja priča donosi nam potpuno drukčiji uvid u život Westerosa jer gledamo tu običnog čovjeka koji pokušava živjeti prema idealima viteštva. Da ne znamo da se radnja odvija u svijetu iz Martinove mašte, bez problema bismo to mogli prebaciti bilo gdje u srednjovjekovnu Europu, a posebno me razveselilo što su elementi fantazije ne reducirani, već su za sada gotovo potpuno izbačeni. Vidimo tu kako je postavljena društvena hijerarhija tog svijeta koji se gotovo uopće ne razlikuje od feudalne Europe, a iako je manje spektakularna, produkcija je i dalje izvanredna te su kostimi i scena potpuno autentični i konzistentni sa svijetom koji smo ranije upoznali.
Primjedbe
Objavi komentar