Iako su se tematikom mafije u filmu ponajviše bavili italo-američki autori poput Francisa Forda Coppole ili Martina Scorsese i braća Coen su u svom trećem filmu dali svoj obol toj tematici. No, za razliku od starijih kolega, braća Joel i Ethan Coen na mafiju kao da gledaju pomalo ironično, a premda se mnogi neće s time složiti, "Millerovo raskrižje" za mene je jedan od najboljih filmova najpoznatije američke filmske braće. Radnja je fikcionalna, a smjestili su je u 1929. godinu u neimenovani američki grad za vrijeme prohibicije kojim vlada irski mafijaš Leo O'Bannon (Albert Finney). Već sama uvodna scena je tu gotovo pozivanje na Coppolino remek-djelo jer i ovdje na početku imamo čovjeka koji dolazi u odaje big bossa kako bi od njega zatražio uslugu.
Taj tip je talijanski gangster Johnny Caspar (Jon Polito) koji od Lea traži dozvolu kako bi smaknuo kladioničara Berniea Bernbauma (John Turturro). Tvrdi da ga ovaj potkrada, da okolo širi priče o namještenim mečevima pa se svi na njih klade i tako on gubi profit, no Leo odbija njegovu molbu. Ne zato što ga je posebno briga za Berniea, već zato što je zaljubljen u njegovu sestru Vernu (Marcia Gay Harden) i ne znajući da je ona zapravo u tajnoj vezi s njegovim najbližim suradnikom Tomom Reaganom (Gabriel Byrne). A tom po ponašanju više izgleda kao jedan od onih hard-boiled detektiva iz američke literature i filmova tog vremena, nego kao mafijaški consigliere.
Predlaže on, doduše, Leu da bi bilo pametnije pustiti Casparu da likvidira tog bezveznog kladioničara, no ovaj kao da taj način želi pokazati mišiće i dodatno svima pojasniti da je on glavna faca u gradu koja na platnom spisku ima i gradonačelnika i policiju i sudove. Ipak, shvatit ćemo uskoro da se Leo malo preračunao jer suparnici će krenuti u napad, a vrlo lako će se on odreći i svog najbližeg suradnika. Sjajan je ovaj film braće Coen jer ne prikazuje mafiju kao tragičnu dinastiju i ne glamurizira taj kriminalni polusvijet, već su ti ljudi ovdje potpuni luđaci koje zanima samo moć.
Potpuno zaslijepljeni moći da i ne shvaćaju što se zapravo oko njih događa i ne vide da jedan sjajni taktičar i strateg poput Reagana igra tu neku svoju igru. Odličan je Byrne u ulozi tog proračunatog i lukavog tipa, spremnog na rizike, a poigravaju se Coeni tu i s konceptom lojalnosti, nečega što je za mafiju obično najvažnije. "Millerovo raskrižje" stilski i vizualno ima gotovo nadrealan, hladan i mračan ton, a sve to djeluje kao prava krimi priča iz tog vremena. Posebnost su i dijalozi koji se potpuno razlikuju od tipičnih mafijaških filmova te i njima kao da Coeni žele istaknuti ironiju cijele priče pa i sudbine koja će zadesiti likove. Premda je bilo to vrijeme kada je svijet filma još uvijek tek otkrivao braću Coen, potvrdili su oni ovom mračnom krimi dramom svoj nevjerojatan talent, a magazin Cahiers du Cinema je "Millerovo raskrižje" smjestio na drugo mjesto svoje liste deset najboljih filmova godine.
Primjedbe
Objavi komentar