DREAM (2008,KOR) – 7/10




Još jedan prilično neobičan i bizaran film Kim ki-duka, ali od ovog enfant terriblea korejske kinematografije, iskreno, ništa drukčije nisam ni očekivao. Ne znam, nekako me fasciniraju ove Kimove prilično bizarne i strašno čudne priče. Čovjek je nevjerojatno originalan, maštovit, doduše pomalo i ponekad morbidan, a koktel svega toga je i San. Na samom početku filma glavni junak sudjeluje u prometnoj nesreći i pobjegne, poslije čega se u znoju probudi u krevetu i shvati da je sve to bio san. No, prilično životan san pa odluči otići na mjesto nesreće, gdje shvati da se nesreća doista i dogodila. Policija putem nadzornih kamera shvati tko je krivac za nesreću i kreće prema ženi koja je skrivila sudar i zbrisala, a naš glavni junak prati policiju. Kad dođu do djevojkine kuće, ona pojma nema što se dogodilo iako je njezin slupani auto pred kućom. Na kraju ispada da je djevojka mjesečarka i svojih se noćnih lutanja i ispada uopće ne sjeća, ali zato sve što ona radi tijekom noći, naš glavni lik sanja. I sve se to dogodi u prvih desetak minuta filma.

Kod Kima volim što nikud ne znaš kuda će te odvesti. Imaš predožbu da bi se nešto moglo dogoditi i da bi se radnja mogla razvijati na ovaj ili onaj način, a onda se dogodi nešto što sam najmanje mogao očekivati. Mora mu se priznati da mu ne manjka originalnosti za ideje i za priče. Jasno mi je da njegov prilično poetični stil ne može svima odgovarati i da njegovi filmovi nisu za širu publiku. Za one koji su se navikli na klasični Hollywood, Kimovi filmovi mogu djelovati uznemirujuće, bolesno ili ne znam kako bi ih opisao, no meni su njegovi filmovi stvarno zanimljivi, baš zbog te neobičnosti i posebnog i prepoznatljivog mu stila.

I u ovom filmu, kao uostalom u velikoj većini svojih djela, Kim veliku pažnju posvećuje psihološkoj karakterizaciji svojih likova i psihičkim stanjima u kojima se oni nalaze. U ovom filmu možda tome pridaje još i veću pažnju od ostalih kojima sam gledao, a u ovoj kombinaciji drame, romanse, fantazije i misterije bavi se i važnosti snova. Što se događa s nama kad sanjamo, je li moguće da dvoje ljudi imaju iste snove i kako ti snovi utječu na naše živote, samo su neka od pitanja na koje znanost danas još ne nudi odgovore. Odgovore ne nudi ni Kim, on samo postavlja pitanja, a mislim da je to i jedna od dužnosti filmaša. Kao što snovi i nesanica uzrokovani borbom da se ne zaspi kod naših junaka u ovom filmu izazivaju veliku bol i užasne probleme koji dovode do groznih stvari, tako slična stanja mogu izazvati probleme i u stvarnim životima, naravno, ne baš ovakve kao u filmu, ipak je to fikcija. Doduše, Kim u ovom filmu odlazi i korak dalje pa spaja dvije krajnosti, a iako ovaj film ne bih stavio u sam vrh Kimovog stvaralaštva, mislim da bi ga se trebalo pogledati.

Primjedbe