Prema službenim podacima US Bureau of Justice statistics
(BJS) u SAD-u je 2013. godine u zatvoru bilo više od 2,2 milijuna ljudi, što je
gotovo jedan posto stanovništva, dok je njih još 4,8 milijuna u tom trenutku
bilo na uvjetnoj slobodi. Znači, svaki stoti Amerikanac u tom se trenutku
nalazio iza rešetaka, a svaki pedeseti na uvjetnoj slobodi, što je bogami prilično
zastrašujuća statistika, a i dobar dio ove kriminalističke drame odvija se
upravo u zatvoru.
Shot Caller ili Zakon jačega kako glasi naš prijevod vrlo je dobar film, koji prati sudbinu prosječnog Amerikanca koji završava u zatvoru, nakon čega mu se život potpuno preokreće. Glavnog lika Jacoba ili Moneyja utjelovio je trenutačno vjerojatno najpoznatiji danski glumac Nicolas Coster-Waldau (Jamie Lannister u Igri prijestolja) i moram priznati da je i ovu ne baš jednostavnu ulogu odradio jako dobro. Money završava u zatvoru nakon što pijan skrivi prometnu nesreću u kojoj pogine njegov prijatelj, a kad stigne u prdekanu ima zapravo jednostavan izbor. Ili će se prilagoditi i postati zvijer ili će se i dalje držati nekakvih moralnih zakona i završiti vjerojatno kao zatvorska kuja ili još gore, žiletom prerezanog grkljana. Kao što se može pretpostaviti, naš glavni junak odluči se za ovo prvo.
Tema zatvora i dalje je jedan od tabua unatoč tome što filmova koji se djelomično ili kompletno ima na vagone. Ima boljih, ima i lošijih, a Shot Caller nije remek-djelo, ali je zanimljiv i dobar film u moru govnarija od filmova koja se pojavljuju zadnjih godina. Ne znam, uvijek se kad pogledam ovakav film pitam je li moguće da stvarno život u američkim zatvorima izgleda kao ovdje ili Ozu (nadam se da nikad neću saznati iz prve ruke)? Ako se ne prikloniš nekoj od bandi mrtav si čovjek ako je vjerovati filmovima, a ne znam stvarno čemu takav zatvorski sistem u kojem tipovi koji kad izađu van iz bukse budu još gore životinje nego kad su ušli. Izgleda da je stvarno jedini cilj da ekipe u zatvoru (tu mislim na Ameriku) bude što više, da se vrti lova, a što će biti poslije kog boli briga.
Ovaj film ima dvije paralelne radnje. Jedna prati Moneya nakon izlaska iz zatvora, kad već kao punopravan član bande nekakvih neonacija dogovara novi posao, a druga ga prati od njegovih idiličnih trenutaka sa ženom i sinom pa do nesreće koja ga odvodi u zatvor. Da bude jasno odmah, ovo nije još jedan klasični film o životu u zatvoru, bandama i klanju između njih (iako ima i toga), nego se prati jednog lika i njegovu moralnu transformaciju iz sasvim prosječnog građanina u čovjeka koji se drži one Nietscheove «što te ne ubije, to te ojača» i čini ono što mora da bi preživio pa i one najgore zamislive stvari. Zanimljiv film gospodina po imenu Ric Roman Waugha (moram priznat da do sada nisam čuo za ovog tipa, ništa čudno jer koliko vidim prijašnje filmove sam mu preskočio jer se očito radi o nekim sranjima s The Rockom i slično, iako sad vidim da već ima jedan film iz 2008. koji se zove Felon i također se događa u zatvoru, tematika je dosta slična, a na IMDB-u ima sasvim solidnu ocjenu), koji je karijeru počeo kao kaskader. To ne mora automatski značiti da ovdje ima hrpetina akcijskih scena jer prvenstveno je ovdje ipak riječ o drami. No, s druge strane ni to ne znači da je riječ o nekoj cmizdravoj štoriji o tipu klete sudbine. Ne, ima tu svega, i akcije i krvi, ali i drame i emocija.
Shot Caller ili Zakon jačega kako glasi naš prijevod vrlo je dobar film, koji prati sudbinu prosječnog Amerikanca koji završava u zatvoru, nakon čega mu se život potpuno preokreće. Glavnog lika Jacoba ili Moneyja utjelovio je trenutačno vjerojatno najpoznatiji danski glumac Nicolas Coster-Waldau (Jamie Lannister u Igri prijestolja) i moram priznati da je i ovu ne baš jednostavnu ulogu odradio jako dobro. Money završava u zatvoru nakon što pijan skrivi prometnu nesreću u kojoj pogine njegov prijatelj, a kad stigne u prdekanu ima zapravo jednostavan izbor. Ili će se prilagoditi i postati zvijer ili će se i dalje držati nekakvih moralnih zakona i završiti vjerojatno kao zatvorska kuja ili još gore, žiletom prerezanog grkljana. Kao što se može pretpostaviti, naš glavni junak odluči se za ovo prvo.
Tema zatvora i dalje je jedan od tabua unatoč tome što filmova koji se djelomično ili kompletno ima na vagone. Ima boljih, ima i lošijih, a Shot Caller nije remek-djelo, ali je zanimljiv i dobar film u moru govnarija od filmova koja se pojavljuju zadnjih godina. Ne znam, uvijek se kad pogledam ovakav film pitam je li moguće da stvarno život u američkim zatvorima izgleda kao ovdje ili Ozu (nadam se da nikad neću saznati iz prve ruke)? Ako se ne prikloniš nekoj od bandi mrtav si čovjek ako je vjerovati filmovima, a ne znam stvarno čemu takav zatvorski sistem u kojem tipovi koji kad izađu van iz bukse budu još gore životinje nego kad su ušli. Izgleda da je stvarno jedini cilj da ekipe u zatvoru (tu mislim na Ameriku) bude što više, da se vrti lova, a što će biti poslije kog boli briga.
Ovaj film ima dvije paralelne radnje. Jedna prati Moneya nakon izlaska iz zatvora, kad već kao punopravan član bande nekakvih neonacija dogovara novi posao, a druga ga prati od njegovih idiličnih trenutaka sa ženom i sinom pa do nesreće koja ga odvodi u zatvor. Da bude jasno odmah, ovo nije još jedan klasični film o životu u zatvoru, bandama i klanju između njih (iako ima i toga), nego se prati jednog lika i njegovu moralnu transformaciju iz sasvim prosječnog građanina u čovjeka koji se drži one Nietscheove «što te ne ubije, to te ojača» i čini ono što mora da bi preživio pa i one najgore zamislive stvari. Zanimljiv film gospodina po imenu Ric Roman Waugha (moram priznat da do sada nisam čuo za ovog tipa, ništa čudno jer koliko vidim prijašnje filmove sam mu preskočio jer se očito radi o nekim sranjima s The Rockom i slično, iako sad vidim da već ima jedan film iz 2008. koji se zove Felon i također se događa u zatvoru, tematika je dosta slična, a na IMDB-u ima sasvim solidnu ocjenu), koji je karijeru počeo kao kaskader. To ne mora automatski značiti da ovdje ima hrpetina akcijskih scena jer prvenstveno je ovdje ipak riječ o drami. No, s druge strane ni to ne znači da je riječ o nekoj cmizdravoj štoriji o tipu klete sudbine. Ne, ima tu svega, i akcije i krvi, ali i drame i emocija.
Primjedbe
Objavi komentar