PRVA SEZONA 10/10
Apsolutna senzacija od serije. Na nešto ovako kvalitetno i pametno nisam jaaaaaaaaaaaako dugo naletio i moram priznati da me Sluškinjina priča potpuno oduševila. Volim ovakve distopijske priče poput 1984, Brave New Worlda ili Children of Men, a ovo svakako spada u taj rang. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da je televizija odavno zamijenila film po kvaliteti sadržaja. Zadnjih petnaestak godina nanizalo se pregršt izvrsnih serija, a Sluškinju bi definitivno svrstao uz bok Game of Thronesa, Sopranosa, House of Cardsa ili Breaking Bada. Ova distopijska priča smještena je u blisku budućnost, a glavni lik je žena koja je otrgnuta od ostatka obitelji i prisiljena je biti sluškinja paru bogatih aristokrata, tj. feudalaca u potpuno teokratskom fundamentalističkom društvu. Zanimljivo je kako je ova serija stigla u pravom trenutku kad jedno takvo društvo imamo na prostoru Sirije i Iraka, a na čelu najmoćnije države svijeta imamo potpunog idiota kojeg podržavaju upravo takvi kršćanski vjerski fundamentalisti. Odlično pogođen tajming i odlično ispričana priča i baš me zanima kako će se to nastaviti raspletati u drugoj sezoni, koja je, srećom, već najavljena.
"Sluškinjinoj priči" stvarno ne mogu pronaći ni najmanju zamjerku, ma koliko god se trudio. Dakako, ima tu još dosta nejasnoća, no vjerujem da će se one razjasniti kako će serija ići dalje, a nešto ovako dobro napisano, režirano i odglumljeno stvarno dugo nisam gledao. Glavnu ulogu sluškinje koja više čak ni nema vlastito ime i po svome gospodaru se zove Fredova odigrala je Elizabeth Moss. Moram priznati da je do sada baš i nisam zamijetio u nekim filmovima i serijama, no ova uloga kao da je pisana za nju. Bilo ju je prekrasno pratiti kako se razvija od bespomoćne i izgubljene sluškinje u odlučnu i hrabru ženu koja preuzima inicijativu i bori se za ono što želi. Dobro je prate i Joseph Fiennes i Yvonne Strahovski u ulogama gospodara i toplo se nadam da će se i druga sezona nastaviti ovakvim ritmom.
A ritam je za ovu seriju užasno bitan. Priča se kroz deset epizoda razvija jako polako i kako serija odmiče svom kraju stvari se polako razjašnjavaju. Sada da puno ne spoilam reći ću samo da je ovdje Amerika svedena na najzaostaliju zemlju svijeta u kojoj su žene svedene na razinu stoke. Njima se trguje, muči ih se, kopaju im se oči, a za najmanji prijestup organiziraju se javna vješanja ili kamenovanja. Žene ovdje služe kao samo strojevi za rađanje u ovom militarističkom društvu, koje je uspjelo preuzeti vlast nakon što dođe do rekordne razine neplodnosti među ljudima i rađanje djece postane prava rijetkost. Tu na scenu stupaju sluškinje, koje muški predstavnici aristokracije siluju kako bi im rađale potomke, a u jednoj takvoj obitelji nalazi se i naša Fredova.
Ova je serija inače nastala prema književnom predlošku istoimenom koji je još prije tridesetak godina napisala Margaret Atwood, a i književnica sama jedna je od autorica scenarija. Koliko sam uspio pročitati priča serije priču knjige i istoimenog filma iz 1990. s Natashom Richardson i Faye Dunaway prati u tek prvih nekoliko epizoda, a potom se nastavlja samostalno razvijati. Treba odati počast i scenarsitičkom timu koji je odradio izvrstan posao. Priča se razvija polako, ali sigurno. Taman kad pomisliš da su zapeli i da su zalutali, nametne se odlično i potpuno realno, a nepredvidivo rješenje i nadam se d aće u istoj formi ostati i u sljedećoj sezoni. Uglavnom, "The Handmaid's Tale" je obavezno gradivo za sve željne kvalitetne i pametne tv zabave, serije koja nije prvoloptaška i predvidiva i koja podilazi publici, već serije koja te tjera na razmišljanje je li takvo društvo danas doista i moguće. Živi bili pa vidjeli.
DRUGA SEZONA 7/10
Možda bi bilo pregrubo reći da koliko me je prva sezona oduševila da me je druga razočarala, no to zapravo i nije daleko od istine. Činjenica je kako je "Sluškinjina priča" i dalje vjerojatno najprovokativniji televizijski sadržaj koji se može pronaći i što je postala serija koja se doslovno gleda s grčem u želucu, druga sezona bitno mi kvalitetom kaska za senzacionalnom premijernom sezonom koja je ovoj seriji i donijela sve moguće nagrade u svijetu televizije. Nije rijedak slučaj da se dogodi da su upravo druge sezone najproblematičnije jer je ponekad užasno teško pratiti tako visoke kriterije, a nadam se da je ovdje samo slučaj o kratkotrajnom i minimalnom gubitku kreativnog zanosa.
Odmah da bude jasno, "The Handmaid's Tale" je i dalje jako dobra serija, no kad imaš tako fantastičnu prvu sezonu, onda i apetiti kod gledatelja, ovaj puta kod mene, rastu. U drugoj sezoni upoznajemo kako Gilead, odnosno diktatorska Amerika u kojoj su na vlasti religijski fundametalisti i ženomrsci funkcionira. Vidimo da je Gilead, tj. nekadašnje SAD, jedina zemlja pod diktaturom manijaka, dok ostatak svijeta i dalje funkcionira poput slobodnih država. Baš kako SAD danas drži mnoge suverene i priznate zemlje u ekonomskoj izolaciji, pod sankcijama i blokadi, tako je ovdje SAD, odnosno Gilead, izolirana zemlja s kojom niti jedna druga država ne želi imati posla.
"Sluškinjina priča" je zapravo fina i nimalo suptilna kritika današnjeg američkog režima i ozbiljno upozorenje u kojem smjeru ne samo Amerika, već i kompletan svijet može skrenuti ukoliko se neće poštovati ljudske slobode i osnovna ljudska prava. Većinu vremena u drugoj sezoni pratimo unutarnje borbe glavne junakinje, Fredove, pravim imenom June, koja je i dalje sluškinja u kući jednog od glavnih zapovjednika ove paradržave. Upravo dinamika između June, Freda i njegove supruge Serene je gavni pokretač druge sezone, a nekako imam dojam da je sa 13 epizoda priča u drugoj sezoni nepotrebno prerastegnuta. Na trenutke sam čak i razmišljao da odustanem od gledanja od ove serije pa bih joj se nakon nekoliko tjedana pauze vraćao, no činjenica je da "Sluškinjina priča" kod mene nije probudila ono uzbuđenje kao pri prvom susretu s njom. Baš me zanima što nosi treća sezona.
Primjedbe
Objavi komentar