Nova senzacionalna knjiga doktora povijesti sa Hebrejskog
sveučilišta u Jeruzalemu, Yuvala Noaha Hararija. Ovaj povjesničar i istraživač
s doktoratom na Oxfordu prošle godine me oduševio sa svojom prethodnom knjigom,
Sapiens – kratka povijest čovječanstva. U njoj se dobri Yuval pozabavio
povijesti čovjeka otkako je četveronoške tumarao stepama Etopije pa do
današnjice, pomalo zagrebavši u budućnost. Homo deusom Harari odlazi korak
dalje i prebacuje se na budućnost te postavlja pitanje kako će čovječanstvo
izgledati za 20, 30, 50, 100, 200 ili 500 godina.
Odmah na početku da raščistim. Oni koji imaju duboka
religijska uvjerenja i misle da svijet počiva na onom zapisanom u starom i
novom zavjetu, neka ovu knjigu zaobiđu u širokom luku. Homo deus je knjiga koju
je pisao čovjek očito potpuno otvorenog uma, čovjeka kojeg zanimaju samo činjenica
i čvrstog realista. Čovjeka kojem je jedina nit vodilja znanost i znanstveni
dokazi, a mislim da je to ono što bi trebalo biti ključno za dobru
publicistiku. Podaci koje Harari ovdje iznosi djeluju prilično nestvarno i
djeluju kao pravi science fiction, no dobar dio toga već se danas događa oko
nas. Dok se kod nas ljudi bune protiv Ubera u SAD-u već postoje električni
automobili kojima upravljaju kompjuteri i kod kojih je mogućnost da će skriviti
prometnu nesreću svedena na nulu. Dok se kod nas ljudi svađaju oko ustaša i
partizana, u nešto naprednijem svijetu postoje posebne narukvice koje su spojene s
računalom i izračunavaju otkucaje srca, tlak, šećer, ne znam što sve ne, pa čak
i mjere koliko ti je života preostalo ovakvim načinom života. Takvi frapantni
podaci i još bezbroj sličnoga mogu se pronaći u ovoj knjizi.
Kaže Harari već na koricama knjige da je danas veća vjerojatnost da
ćete počiniti samoubojstvo nego poginuti u ratnom sukobu. Izloženi ste većem
riziku od pretilosti nego od gladovanja. Ravnopravnost je out, ali besmrtnost
je in. To je iduća faza evolucije. I to su, htjeli ne htjeli, činjenice. Ako je
danas potpuno normalno da dobar dio stanovništva i dalje vjeruje i očekuje
drugi Isusov dolazak kad će se on spustiti na zemlju uz zvuke fanfara i u
pratnji anđela ili što danas postoje imbecili koji će sebe i još stotinu ljudi
raznijeti bombom jer u fusnoti nekakve knjige piše da će ga u tom slučaju na
nebu čekati stotine djevica (koje ne znam kako će jebuckati kad se raznese
bombom jer što će mu ostati od pimpača), zašto onda ne bismo vjerovali da bi
ljudi u bližoj ili daljoj budućnosti mogli postati besmrtni i da će homo sapiense na
vrhu hranidbenog lanca zamijeniti neka još uzvišenija i naprednija bića? Harari
u ovoj knjizi zapravo ne nudi nikakve odgovore, nego prvenstveno postavlja
pitanja i pokušava predvidjeti blisku budućnost temeljenu na danas dostupnim
informacijama i činjenicama.
Ključna pitanja koja on ovdje postavlja glase po čemu se
ljudi zapravo razlikuju od ostalih živih bića na ovoj planeti? Jesu li
organizmi doista samo algoritmi i je li život doista samo obrada podataka? Što
je vrednije, inteligencija ili svijest? Što će se dogoditi s društvom,
politikom i svakidašnjim životom kad nas ne-svjesni ali visokointeligentni
algoritmi budu poznavali bolje nego što poznajemo sami sebe? Zvuči zastrašujuće
i nevjerojatno? Bogami i je.
Harari je ovu knjigu podijelo na tri dijela: Homo sapiens
osvaja svijet, Homo sapiens daje smisao svijetu i Homo sapiens gubi kontrolu. U
prvom dijelu nastavlja se na prijašnju knjigu, Sapiensa, a u druga dva odlazi
dalje i pokušava predvijeti što donosi sutrašnjica. U ovoj knjizi govori o
brojnim dogmama koje su se kroz povijest rastakale i pokazivale kao najobičnije
bedastoće, a današnja vladajuća filozofija, humanizam (koju Harari dijeli na
liberalizam, socijalni humanizam i evolucijski humanizam) vrlo brzo bi isto tako mogla završiti u nekakvoj ropotarnici povijesti i u knjigama kao feudalizam, renesansa ili antika. No, ako je vjerovati
Harariju, najbrže rastuća religija u svijetu danas nije ni islam ni krćanstvo
ni sikhizam ili ne znam što, već dataizam. Što je dataizam i još pregršt
nevjerojatnih podataka koje nije nimalo lako procesuirati saznat ćete ako
pročitate ovu senzacionalnu knjigu. Knjigu koja, ponavljam, postavlja brojna pitanja, a
nudi tek malo odgovora.
Iskreno, stvarno je začuđujuće pomisliti da bi jednog dana
ljudi mogli postati besmrtni (pod tim se misli da ne budu umirali prirodnim
putem, ali ako ih pokupi voz kod Hadžića onda ga jebi), a da bi se već do kraja
stoljeća ljudski vijek mogao produljiti na 120 ili 150 godina. Tada će se
stvarno moći reći sedamdesete su nove tridesete, a što nas doista čeka u
budućnosti, živi bili pa vidjeli. Ako poživimo još kojih tridesetak godina, već
ćemo moći procijeniti je li i koliko je Harari bio u pravu, a kako se danas sve
razvija zapanjujućom brzinom budućnost možda dođe i prije nego što očekujemo. Samo da još napomenem, ne bi bilo loše prije Deusa pročitati Sapiensa.
Primjedbe
Objavi komentar