Briljantna
Netflixova dokumentarna istraživačka serija stigla je do druge sezone u kojoj također imamo šest različitih i zbilja jezivih, a i dalje je svim ovim
pričama zajedničko da su sve povezane s kriminalom. I to ne
kriminalom nekih običnih siledžija i džepara, već pravim
korporativnim kriminalom, sustavnim lopovlukom, kojim se godišnje okreću na deseci
milijardi prljavih dolara. Nije nužno biti pretjerano pametan da bi
se došlo do zaključka da je pohlepa nagon koji danas pokreće
svijet, a ova dokumentarna serija savršeno pokazuje primjere gdje je
doveo taj kleptokratski sustav. Što si pohlepniji i pokvareniji to
si cjenjeniji u društvu, a posebno pazi kad kradeš da slučajno ne
drpiš 100 ili 200 kuna. Mazni koju milijardu pa nećeš biti lopina,
već ćeš biti cijenjeni i ugledni član društva i vjerojatno uopće
nećeš odgovarati jer si ipak prevelik da bi završio u reštu. Tako
i ovdje imamo slučajeve međunarodnih korporacija koje su očito
prevelike da bi bile kažnjene kako spada jer bi se time, ne daj
bože, narušila globalna ekonomija, a razmjeri njihovih laži i
prijevara temeljem kojih se bogate na račun najsiromašnijeg dijela
populacije, ovdje pretežito Amerike, stvarno je šokantan i čovjek
ne može ne biti bijesan.
U prvoj
epizodi Dirty Money bavi se skandalom koji je uzrokovala jedna od
najpoznatijih automobilskih industrija u svijetu, njemački
Volkswagen. Nijemci su tako uhvaćeni u laži kad su pod za okoliš
čiste automobile godinama podvaljivali dizelaše za koje se ubrzo
pokazalo da nisu ni približno čisti. Kako bi osvojili američko
tržište, koje nikada nije osobito blagonaklono gledala na dizelaše,
dosjetili su se nove tehnologije koju su agresivno reklamirali. Ameri
su stvarno počeli masovno kupovati njihova kola, da bi se ubrzo
pokazali da je sve to laž za koju su u VW-u cijelo vrijeme znali.
Nakon što su vodeći ljudi kompanije uhvaćeni u laži i sve su
priznali, čak su i kažnjeni, no kazna koju su morali platiti i nije
bila pretjerano ozbiljna. Novčana kazna koju nisu ni osjetili, a tek
je nekolicina vodećih ljudi iz američke podružnice na kraće
vrijeme završila u zatvoru.
Druga priča
je o Scottu Tuckeru, mogulu koji se basnoslovno obogatio na
polulegalnoj verziji kamatarenja Amerikanaca. Tucker je skupa s
bratom u Kansas Cityju osnovao kompaniju koja se bavila
posuđivanjem manjih novčanih iznosa onim ljudima koji zbog svog
socijalnih statusa nisu ni mogli prismrditi u banku i zatražiti
klasični kredit. To je funkcioniralo na način da ljudima posude
petstotinjak dolara, a na kraju ih toliko izvaraju da ovi moraju
vratiti i tri puta više. Kako bi izbjegli kazneni progon u sve su
uključili Indijance, za koje u SAD-u određeni zakoni ne vrijede i
to je funkcioniralo godinama. No, na kraju je Tucker ipak pao i na
dulje je vrijeme završio u zatvoru (barem netko iz ovih priča), a
najstrašnije od svega je što čovjek i dalje ne misli da je radio
nešto loše.
Treća
epizoda bavi se možda i najprofitabilnijom industrijom na svijetu,
onom farmaceutskom. I to onom najgorem dijelu te ekonomije i tvrtkom
koja se zove Valeant. Obično bi čovjek pomislio da je farmaceutskoj
industriji cilj ulagati u razvoj i istraživanje kako bi pronašli
nova rješenja za neke nove bolesti, no Valeant je imao drukčiju
viziju. Ova je kompanija koju su podržavali mnogi poznati
investitori kao Bill Ackman funkcionirala kao pravi hedge fond.
Jedini joj je interes bio ostvarivati visoke profite za svoje
dioničare i u nekoliko godina cijena dionica te je tvrtke narasla sa
14 na 260 dolara. Umjesto u razvoj ova je kompanija sav novac ulagala
u kupovinu drugih farmaceutskih kompanija koje su imale poznate
lijekove, a ciljali su one tvrtke koje su imale jedine lijekove za
određene bolesti. I onda bi cijene tih lijekova samo povećali za
nekoliko desetaka puta. Pilula koja je dojučer koštala dva dolara
od sada bi koštala stotinu dolara i nitko im ništa nije mogao.
Četvrta
epizoda bavi se možda i najpoznatijom bankarskom aferom nakon sloma
burze 2008. godine. Iako su postojali brojni dokazi da britanska
multinacionalna banka s podružnicama u cijelom svijetu pere novac za
zloglasni meskički Sinaloa kartel, ali i za brojne druge
terorističke organizacije te ljude i kompanije pod međunarodnim
embargom, nije se dogodilo ništa. Sljedeća epizoda pomalo je
bizarnija od ostalih te je možda i najslabija u cijeloj serijalu
bavi se jednim pomalo drukčijim oblika kartelizacije. I to u Kanadi,
točnije Quebecu, u kojem se prije nekoliko godina dogodila jedna od
najvećih krađa u povijesti. I nije tada nestao ni novac, ni zlatne
poluge ili nešto slično što obični lopovi najčešće cijene. Iz
skladišta Federacije proizvođača javorovog sirupa iz Quebeca,
pravog pravcatog kartela koji je osnovala vlada kako bi stvorila
monopol na ovaj kanadski nacionalni proizvod, nestalo je sirupa u
vrijednosti 30 milijuna dolara. To je samo povod za priču u kojoj
imamo dio proizvođača koji su za kartelizaciju, dok je drugi dio
protivnik ovakvog načina poslovanja te ističe da je to protivno
načelima slobodnog tržišta. Šećer na kraju je šesta epizoda i
priča o liku i djelu predsjednika Amerike Donaldu Trumpu.
Dirty Money
iznimno je aktualna serija koja na precizan i sveobuhvatan način
pokazuje svijet u kojem živimo. Svijet u kojem je jedini cilj zarada
preko noći i svijet u kojem bogati postaju sve bogatiji, a oni
siromašni tonu u još dublju bijedu kako bi se ovi debeli trbusi još
malo tovili. Druga sezona možda je još i impresivnija, ali
istovremeno i šokantnija, a krećemo s pričom o možda i
najpoznatijom američkom bankom Wells Fargo koja je godinama na
perfidan način potkradala i uništavala ne samo svoje klijente, već
i zaposlenike. Tu je i jeziva priča o bivšem malezijskom premijeru
u odnosu na kojeg Ivo Sanader izgleda kao potpuni lakrdijaš jer dok
je naš dr. Ivo mažnjavao milijune, njihov Najib Razak je zdipio
milijarde. Potom imamo profil najpoznatijeg američkog zeta, muža
predsjednikove kćeri Ivanke, Jareda Kushnera, beskrupuloznog gada
koji je možda još i veće smeće od tasta. Tu su i priče o
prljavom zlatu iz Perua odnosno kako narko-karteli peru novac, o
sustavu skrbništva nad starijim Amerikancima koji se sustavno kradu
i izbacuju na ulicu, a gorki šećer na kraju je priča o kemijskoj
tvornici u Texasu koja već desetljećima sustavno truje ljude bez
ikakvih posljedica.
Izvršni
producent, glavni kreator i režiser prve epizode poznati je američki
dokumentarist i oskarovac Alex Gibney. I ranije se Gibney ponajviše
bavio prijevarama, korporativnim kriminalom i lažima vladajućih.
Tako je Oscara osvojio za dokumentarac Taxi to the Dark Side, film
kojim je razotkrio razmjere mučenja zarobljenika od strane američke
vojske za vrijeme rata u Afganistanu. Za priču o Enronu, možda i
najpoznatijem slučaju korporacijske prijevare koja je zapravo bila
nagovještaj globalne krize 2008. godine zaslužio je nominaciju za
Oscara, a snimio je i filmove o najpoznatijem prevarantu u svijetu
sporta Lanceu Armstrongu, o Rolling Stonesima, Steveu Jobsu, film
kojim je razotkrio pravu sliku scijentološke crkve i još mnogo toga
te ga se s razlogom smatra jednim od vodećih istraživačkih
novinara i dokumentarista u Americi. Ova je serija samo nastavak
sjajnog sadržaja kojim nas neumorni i produktivni Gibney obasipa
posljednjih dvadesetak godina.
Primjedbe
Objavi komentar