Vida (Nataša Ninković) i Bane (Sergej
Trifunović) oženjeni je par u (od oka) ranim četrdesetim godinama života, koji
već duže vrijeme živi u Stockholmu. Da se naslutiti da je otišlo ovo dvoje
obrazovanih ljudi iz obitelji srednjeg sloja ne isključivo iz ekonomskih
razloga, već i zato što im se, kao i mnogima, ogadio život u tim našim
baruštinama. I uspjeli su se oni u dalekoj i hladnoj Skandinaviji fino
realizirati, oboje imaju poslovne karijere, lijepo zarađuju i dobro žive, no
vrlo brzo postat će nam jasno da nešto tu ipak ne valja. Upravo su oni nakon
dužeg vremena stigli u Beograd na nekoliko dana, posjećuju obitelji, dogovaraju
susrete s prijateljima, a jedno od nezaobilaznih pitanja na ovim prostorima
koje se ili izgovara ili bude prešućeno, no svejedno visi u zraku, stalno će se
nadvijati i iznad ovog para.
Zašto nemate djecu, što se čeka, prolaze vam
godine, znate kako je super kad imate djecu, pitanja su i odgovori s kojima se
susreću valjda svi koji imaju više od 25 godina, a još nemaju djecu, a kamoli
ljudi već u ozbiljnim godinama. Shvatit ćemo da susret s rodbinom i
prijateljima i kod Vide i kod Baneta samo izaziva dodatni stres. Od početka se
osjeti napetost među njima, no ona će se postupno pojačavati i shvatit ćemo da
ih je činjenica da nikada nisu imali djecu nekako otuđila i razdvojila, iako to
možda jedno drugom pa ni samom sebi ne žele priznati. Povratak u Srbiju dodatno
će potencirati tu distancu i gubitak komunikacije koji je nastao između njih, a
situaciju u kojoj su se našli najbolje će opisati Vida (ili Bane, ne sjećam se
više) rečenicom da se tako dobro razumiju da više ni ne pričaju.
Bio je "Ajvar" jedna od onih
intimističkih, gotovo minimalističkih drama u kojima cijelu priču svojim
izvedbama nosi dvoje glavnih glumaca, koji uspijevaju neverbalnom komunikacijom
i mimikom jasno gledatelju prenijeti sve ono što se događa između njih i prije
no što dođe do kulminacije. Scenaristica i režireska Ana Maria Rossi, kojoj je
(barem prema IMDB-u) bio ovo prvi dugometražni igrani film, snimila je jednu
autentičnu i životnu priču u kojoj će se zasigurno prepoznati poneki
gledatelji. Moglo bi se za "Ajvar" reći i da je film o nesretnim
ljudima i nesreći koju među ljudima već desetljećima izazivaju ovi naši
pokvareni sistemi. Sistemi koji jednostavno tjeraju svoje građane van, a ti
ljudi su i dalje nesretni i boli ih što nisu mogli ili nisu dobili priliku
realizirati se među svojim ljudima i što su živote morali ostvariti negdje
drugdje.
Primjedbe
Objavi komentar