Malo je nedostajalo da zbog loših ocjena na
IMDB-u potpuno zaobiđem ovu akcijsku ratnu dramu o povlačenju sovjetskih trupa
iz Afganistana. Vjerojatno bi tako i bilo da mi za oko nije zapelo ime
redatelja i scenarista Pavela Lungina, autora koji se još početkom devedesetih
predstavio nekim zanimljivim filmovima, a dobre stvari nastavio je raditi i
kasnije. Od debitantskog "Taxi Bluesa", brutalnog "Luna
Parka" pa do "Ostrov" ili mračne biografije ruskog cara Ivana
Groznog "Tsar" iz dvijetisućitih. Naravno da mi je sve to izazvalo
određenu sumnju pa sam se malo informirao o "Bratstvu" ili
"Leaving Afghanistan" i ispostavilo se da film loše ocjene ponajviše
ima jer baš ne prikazuje u najljepšem svjetlu trenutke vojnog poraza
raspadajuće sovjetske Crvene armije i debakla u njihovom Vijetnamu, odnosno
Afganistanu.
Ispostavilo se da je priča posve suprotna od
onog što sam u startu mislio. Umjesto tipičnog modernog ruskog propagandnog
agitpropovskog treša koji mogu gledati samo najzagriženiji rusofili i tipovi
bez trunčice ukusa i samopoštovanja, "Bratstvo" je bila nevjerojatno
naturalistička akcijska ratna drama iznimno kritična na afganistanski rat, koji
je očito u Rusiji i dalje prilična tabu tema. Kao što sam i ranije naveo,
Afganistan je za sovjete bio ono što je za Amerikance bio Vijetnam i poraz u
sukobu kojim su htjeli pokazati mišiće, vjerojatno je i ubrzao raspad
Sovjetskog saveza. Sam Lungin je istaknuo da je priča ovog filma inspirirana
memoarima njegovog prijatelja Nikolaja Kovaljeva, časnika koji je sudjelovao u
afganistanskom ratu da bi kasnije postao general u ruskoj vojsci, a umro je
nekoliko mjeseci uoči premijere "Bratstva".
Naravno da je priča ipak ponešto izmijenjena u
odnosu na stvarnost i da je dosta toga tu fikcionalizirano, bez obzira što je
Lungin pokušao snimiti film u tipičnom doku-stilu, kamerom iz ruke i ulaskom u
priču in medias res. Kraj je osamdesetih i sovjeti se počinju pripremati za
povlačenje iz Afganistana jer su i oni uspjeli shvatiti da je poraz neizbježan
i da im je ova nepotreban avantura donijela puno više štete, nego koristi, a
ionako nestabilno područje dodatno destabilizirala, što ćemo saznati desetak
godina kasnije. I dok se praktički cijela crvena armija priprema za povlačenje
iz brdovitog Afganistana, gdje praktički iza svakog prijevoja i stijene
potencijalno vreba neki mudžahedin sa zoljom ili snajperom, 108. motorizirana
divizija dobila je posljednji zadatak.
Skupina mudžahedina zarobila je padobranca
koji je ujedno i sin generala Vasiljeva. Nakon što se srušio njegov avion,
brdski mudžahedini su ga pokupili ni ne znajući tko je zapravo on, no svejedno
se nadajući razmjeni zarobljenika ili barem otkupnini. Upoznat ćemo tako
pripadnike 108. divizije, njihove zapovjednike, KGB-ovce koji rade u pozadini,
a vidjet ćemo ovdje i neke impresivne i brutalno realistične ratne scene.
Vidjet ćemo ovdje sve ono najgore od vojske, posebno vojske u rasulu, krađu
oružja i njegovu preprodaju mudžahedinima, šverc, pljačkanje lokalnog
stanovništva, neviđeno divljaštvo s jedne, ali i hrabrost i herojstvo s druge
strane. Bio je ovo ratni film snimljen na način kako bi se po mom mišljenju i trebali snimati
ratni filmovi u kojima se neće podilaziti nekakvom nacionalnom patosu i
produbljivanju mitomanije, već se što realnije pozabaviti i nekim ne toliko
slavnim epizodama iz bliže ili dalje povijesti vlastitog naroda. Za najveću
ocjenu ipak je tu nešto falilo, no svejedno je "Bratstvo" bio fini,
žestoki i realistični ratni film kojeg svakako vrijedi pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar