CET OBSCUR OBJET DU DESIR (1977,FRA) - 9/10

Bila je ova romantična humorna drama posljednji film koji je snimio slavni španjolski nadrealist Luis Bunuel, a iako već u poznim sedamdesetim godinama života, legendarni majstor svejedno je bio iznimno nadahnut. Tome možda najbolje svjedoči činjenica da su ovaj film uz nominaciju za najbolji strani film, Bunuel i njegov scenaristički suradnik Jean - Claude Carriere nominirani za najbolji adaptirani scenarij. Inspiraciju za "Cet obscur objet du desir" ili "That Obscure Object of Desire" Bunuel je pronašao u romanu "Žena i lutka" Pierrea Louysa sa samog kraja 19. stoljeća, a lutka koju žena vrti oko malog prsta je sredovječni i dobrostojeći Francuz Mathieu (Fernando Rey). Priča se odvija u Španjolskoj i Francuskoj i to u vrijeme dok u obje zemlje prijete teroristički napadi, a putujući iz Seville vlakom prema Parizu, Mathieu se prisjeća veze s puno mlađom sobaricom Conchitom.

U jednoj od uvodnih scena vidjet ćemo da ta veza nije dobro završila jer prije nego što vlak krene, Mathieu će mladu djevojku za koju ćemo vrlo brzo saznati da je fatalna Conchita zaliti s kantom vode. Suputnici iz njegova kupea prilično su zbunjeni njegovim činom, a on će im prepričati što se sve događalo u toj vezi te ćemo kroz flashbackove saznati kako se on kao mulac od 17 godina, a ne kao stari bik od 55, zaljubio u djevojku koja ga je vrtjela oko malog prsta. Razvio je potpuno opsesiju jedva punoljetnom djevojkom, koju su odglumile dvije glumice, Carole Bouquet i Angela Molina. I dok se ne shvati da Conchitu zapravo glume dvije glumice djelovalo je sve to pomalo zbunjujuće, no ideja da se jedan lik predstavi kroz dvije osobe koje prikazuju dvije strane njenog karaktera, pokazala se briljantnom, tipično bunuelovski.

I bez obzira što je Michel čovjek već u ozbiljnim godinama, i njegova priča očito prikazuje da godina ništa ne znače kad se čovjek zaljubi, kao i da ljudi za koje možda nikada ne bi pomislili mogu biti tako nevjerojatno naivni i lakomisleni. Stari Michel vrlo brzo će završiti u mreži mlade i zavodljive Španjolke, koja će od njega praviti potpunu budalu, dok će se njegove romantične i seksualne frustracije samo povećavati, sve dok potpuno ne eskplodiraju. Rey je po običaju briljantan u svojoj ulozi, a zanimljivo je kako je inicijalno ulogu Conchite trebala odigrati Maria Scheider, koja se koju godinu ranije proslavila kao objekt žudnje Marlona Branda u kontroverznom "Posljednjem tangu u Parizu".

Nakon što je već počelo snimanje, Bunuel nije bio zadovoljan njezinom izvedbom jer se Schneider već ozbiljno navukla na drogu te je, prema Bunuelovim tvrdnjama, bila katastrofalna. Nakon što je Schneider otpuštena, producent Serge Silberman veće je odlučio odustati od snimanja filma, no stari genijalac onda se nakon nekoliko čašica martinija dosjetio genijalne ideje. Ideja da bi Conchitu trebale utjeloviti dvije glumice i Silbermanu se učinila briljantnom jer nešto slično prije nije viđeno na filmu. Iako praktički svi Bunuelovi filmovi odišu humorom i duhom, ali često prigušenim i prikrivenim u magli simbolizma, ovdje kao da je stari majstor potpuno otpustio kočnice. Za mene je ovaj film ujedno i jedan od najbolji koje je Bunuel ikada snimio, genijalna komedija koju mnogi ističu kao pravo remek djelo i konačna potvrda vizije jednog od najvećih velikana europskog filma. 

IMDB LINK