Neumorni američki dokumentarist Alex Gibney
odlučio se pozabaviti likom i djelom možda i najpoznatijeg ruskog oligarha
Mihaila Hodorkovskog, no "Građanin K" (Amerikanci njegovo prezime
pišu s prvim slovom K odnosno Khodorkovsky pa od tuda taj naziv koji pomalo
aludira i na čuveni klasik Orsona Wellesa) ujedno je i dokumentarac o
postsovjetskoj Rusiji sve od tranzicije pa do danas. I sada će neki, vjerujem,
reći, evo ga Amerikanci radi propagandne filmove protiv majčice Rusije i
ocrnjuju velikog vođu Putina, stavljajući u prvi plan tipa koji je dobrih deset
godina odležao u zatvoru zbog gospodarskog kriminala, oligarha koji se nakrao
toliko koliko svi tajkuni zajedno s naših područja nisu uspjeli, a još bi bio u
zatvoru da mu se dobrostivi Putin nije smilovao.
Da je riječ o takvom filmu,
vjerojatno bih ga u startu zaobišao ili ugasio nakon prvih nekoliko minuta, no
Gibney je dovoljno iskusan i dovoljno lucidan da se ne dopusti navući tipu
poput Hodorkovskog, koji se, zasigurno, želio prikazati kao glavni borac za
slobode i ljudska prava u Rusiji. No, očito je kako autor ima izvjesnih
simpatija prema elokventnom, načitanom, naizgled potpuno smirenom, iznimno
inteligentnom te i dalje nadasve bogatom disidentu, koji na pitanje je li uspio
za crne dane kada ga je Putin bacio u zatvor uspio spremiti što novca sa
smiješkom odgovara da je nekako uspio sakriti nekoliko stotina milijuna dolara.
Iako dobar dio ovog filma odlazi na intervjue
s Hodorkovskim, koji danas kao disident živi u Velikoj Britaniji i čim bi
stupio na tlo Rusije, odmah bi bio uhićen zbog optužbi za organizaciju
ubojstva, Gibney nas kroz priču o ovom beskrupuloznom oligarhu upoznaje s
Rusijom devedesetih. Zemljom čiju su tranziciju iz socijalizma u (nazovimo to)
kapitalizam obilježili nevjerojatan lopovluk, nasilje, siromaštvo i bijeda, a u
takvim okolnostima na površinu su isplivali tipovi poput Hodorkovskog. Za
vrijeme vladavine Borisa Jeljcina, bio je Hodorkovski najmoćniji i najbogatiji
od sedam ruskih oligarha koji su potkraj devedesetih u svojim rukama držali
nevjerojatnih 50 posto ruske ekonomije. Vidjet ćemo kako je izgledala vaučerska
privatizacija na ruski način koju bismo mogli opisati i kao klasično
torbarenje, ali i kako se tih sedam oligarha dokopalo najvažnijih resursa u
Rusiji.
Kad je sredinom devedesetih zaškripalo i
država nije imala za plaće i penzije, ponudili su se oligarsi državi posudili
novac. Zauzvrat su zgrabili državne firme i prirodne resurse pa je tako
Hodorkovskom pripala naftna kompanija Jukos. S obzirom na prirodne zalihe,
vjerojatno bi i netko s kvocjentom inteligencije na razini sobne temperature od
Jukosa napravio jednu od najmoćnijih firmi na svijetu, a kamoli ne iznimno
inteligentni i perfidni tip poput Hodorkovskog. I zgrtala je sva ta oligarhska
ekipa milijarde i milijarde dok su prosječni stanovnici živjeli u bijedi, a
zatim se pojavio novi predsjednik. Gotovo ni otkuda stigao je Vlado Putin,
zgrabio čvrsto kontrolu nad zemljom, a potom se odlučio obračunati s oligarsima
koji su predstavljali opasnost za njega.
Naravno, nije to Putin učinio kako bi Rusiju
učinio poštenom zemljom i kako bi kaznio kriminalce, već zato što je strahovao
da ti oligarsi, koji su držali praktički sve medije u zemlji, a posebno
Hodorkovski, predstavljaju političku opasnost i mogli bi mu biti ozbiljni
konkurenti ako odluče ući u politiku. Jasno da je te stare, sada nepodobne
oligarhe, koji su ili završili u egzilu ili kao Hodorkovski u zatvoru ili
ubijeni kao Boris Berezovski, Putin zamijenio s podobnom ekipicom novih
oligarha koji su mu odani i kojima je on na čelu. I sada nakon što ga je pod
pritiskom svjetske zajednice Putin amnestirao, Hodorkovski je iz egzila jedan
od glavnih boraca protiv Putina i njegove doživotne vladavine te glavni
financijer uglavnom proganjane i zabranjene oporbe.
Podjednako koliko je ovo dokumentarac o
Hodorkovskom, "Citizen K" je i film o Putinu i njegovoj
apsolutističkoj vladavini u prostorno najvećoj zemlji svijeta i načinu na koji
je uspio potpuno uništiti kompletnu oporbu. Jedan kriminalac sada je iz egzila
odlučio krenuti u borbu protiv drugog kriminalca i bez obzira što puno toga što
Hodorkovski govori o Putinu zasigurno i stoji, činjenica je da je i sam
građanin K, kako ga Gibey naziva, ne može imati neku moralnu težinu. Bez obzira
na sve, ovo je jedan prvoklasni politički dokumentarac, intrigantno djelo koje
je premijerno prikazano u službenoj konkurenciji programa u Veneciji, a sa
"Citizen K", Gibney je samo nastavio niz prvoklasnih istraživačkih
dokumentaraca koje snima već godinama.
Primjedbe
Objavi komentar