DIZ A ELA QUE ME VIU CHORAR (2019,BRA) - 6,5/10


Vodi nas dokumentarac čiji engleski prijevod glasi "Let It Burn" i koji je snimila Brazilka Maira Bühler u jedan zapušteni stambeni kompleks u Sao Paulu. Riječ je o socijalnoj zgradi na sedam katova, s ukupno 28 stanova i 107 stanovnika kojima je zajedničko da su ovisnici o cracku. I lako je za pretpostaviti da ćemo upoznati ovdje nevjerojatnu galeriju likova, stvarnih ljudi koji nerijetko imaju više očiju nego zuba. Bühler je nekoliko mjeseci u stilu muhe na zidu pratila živote nekoliko stanovnika ove zgrade, nije se ona miješala u njihove živote, pokušavala razriješiti njihove životne probleme ili nešto slično. Očito su nakon nekog vremena autorica i njena ekipa zadobili povjerenje tih stanara jer snimljeni su oni u svakakvim situacijama u kojima nitko normalan ne bi volio biti snimljen.

I baš kao što je često slučaj, bar kad sam ja u pitanju, sa sličnim ospervacijskim dokumentarcima, nakon početnog iznenađenja i šoka dođe do određenog zamora materijala i sve to postaje pomalo repetitivno. U životima ovih ljudi zapravo se ne događa ništa specijalno, osim što oni pred očima filmske ekipe, a potom i gledatelja, rapidno propadaju i gase se. Svejedno, uspjela je Bűhler prikazati kako izgleda dinamika života u toj zgradi, zgradi koju bi mnogi željeli raseliti i srušiti pa se tako tipovi i žene svađaju i tuku da se sljedećeg dana ne samo ne sjećaju zašto su se mlatili, već i da su se uopće mlatili. Ne znam uopće kako sam pronašao ovaj dokumentarac i zašto sam se odlučio na njegovo gledanje, no ne bih previše pogriješio da sam ga i zaobišao.

Primjedbe