HUD (1963,SAD) - 8,5/10



Paul Newman je uz Jamesa Deana i Marlona Branda bio možda i najveća zvijezda američkog filma pedesetih, glumac koji je čak deset puta bio nominiran za Oscara (konačno ga je dobio tek 80-ih za ulogu u Scorseseovom "Color of the Money"), a jednu nominaciju zaslužio je i za ovu western dramu Martina Ritta. "Hud" je tipična američka priča smještena na zapad, točnije u Texas, koja se bavi sukobom generacija, odnosno konfliktom između pater familiasa i rančera Homera Bannona (Melvyn Douglas nagrađen je Oscarom za sporednu mušku ulogu) i njegovog beskrupuloznog i arogantnog sina, Huda (Newman). Sve to se događa za vrijeme epidemije slinavke, bolesti stoke koja je zaprijetila uništiti tradicijski život ove obitelji. Tu je i Lonnie (Brandon De Wilde), Homerov unuk i Hudov nećak, koji će morati odlučiti koga će slijediti, djeda ili buntovnog strica.

Iako se radnja filma snimljenog prema romanu Larry McMurtryja iz 1961. godine, događa u sadašnjosti, estetski je "Hud" gotovo tipični western, a bavi se temama na tragu Steinbeckovih romana. I ovdje je u središtu priče tradicionalni zapadnjački način života koji je u opasnosti, sukob generacija, tradicije i utjecaja modernosti, ali i grabež i otimačina zemlje. Hud je već odavno digao ruke od života kauboja i uzgoja stoke te je ovaj egocentrični, tašti i buntovni tip sušta suprotnost svom skromnom i poniznom ocu. Preko lika Huda, Ritt i Newman željeli su pokazati svu pokvarenost i korupciju tada modernog kapitalističkog sustava jer Newmanov lik upoznajemo kao egoističnog individualca kojeg zanimaju isključivo vlastite potrebe i interesi.

Ne zamara se on previše činjenicom da ranč koji bi i on trebao dobiti u nasljedstvo i ranč kojem je njegova obitelj, prvenstveno otac, posvetila svoje živote, propada i što bi mogli ostati bez svega. Hud je klasični antijunak, a uloga je to koja je savršeno po karakteru odgovarala Newmanu, također buntovnom tipu. Imao je ovaj revizionistički western na kraju sedam nominacija za Oscara, koje su potvrdili tek Douglas za sporednu mušku, Patricia Neal za sporednu žensku, a dobio ga je i James Wong Howe za svoju crno - bijelu fotografiju. Nema u "Hudu" ni trunčice romantike klasičnog westerna i producenti su čak bili pomalo uplašeni sirovošću, realizmom i pesimizmom kojim je Ritt oslikao ovu priču da su čak tražili da se promijeni kraj. No, ni Ritt, ni Newman na to nisu htjeli pristati, a pokazalo se da je ova priča o generacijskom jazu i neshvaćanju između starih i mladih zaista bila dobar pokazatelj što čeka Ameriku i svijet šezdesetih. 

Primjedbe