Ugledni japanski filmaš Hirokazu Koreeda koji
je i široj publici postao poznatom osvajanjem Zlatne palme u Cannesu, potom i
nominacijom za Oscara za film "Shoplifters" 2018. godine, prvi je
puta ozbiljnije pažnju na sebe skrenuo upravo ovom potresnom dramom snimljenom
prema istinitim događajima. Koreeda je scenarij za "Nobody Knows"
napisao motiviran stvarnim slučajem iz Tokija potkraj osamdesetih, a ovaj je
film premijerno prikazan u glavnom programa festivalu u Cannesu, gdje je tada
14-godišnji Yuya Yagira dobio nagradu za najboljeg glumca za ulogu glavnog
protagonista, nesretnog dječaka Akire Fukushime. Njega i njegovu majku
upoznajemo već u uvodnoj sceni kada se njih dvoje useljavaju u maleni
iznajmljeni stan u središtu grada. Akirina majka stanodavca uvjerava da joj je
on jedino dijete, a nakon što uspije dobiti stan, shvaćamo da to baš i nije
tako.
Akirini mlađi brat i sestra izlaze iz kofera
koji su dovučeni u stan, a starija sestra došulja se ondje odvojeno nakon što
je stigla vlakom. Kako se ne bi saznalo da je mama prevarila stanodavca kojem
sasvim sigurno stan ne bi iznajmio problematičnoj ženi koja ima četvero djece
sa četiri različita muškarca, svima osim Akire zabranjen je izlazak iz stana.
Svi oni moraju biti tiho, praviti se kao da ne postoje, a Akira će za sve njih
biti jedini doticaj s vanjskim svijetom. Situacija će se promijeniti kada nakon
samo nekoliko mjeseci njihova majka nestane, ostavivši im tek nešto sitno
novca, što ne pokriva stanarinu za sljedeći mjesec. Kako bi njegova braća i
sestre imali krov nad glavom i kako bi uopće preživjeli, Akira će morati preko
noći ne samo odrasti, već i postati glava familije.
Bila je ovo iznimno potresna i emotivna priča
o djeci prepuštenoj samoj sebi i film koji je stilski, tematski i poetski
potpuno uklapa u sve ono što smo od Koreede kasnije imali priliku gledati.
Djeca i nesretne sudbine najnižih slojeva japanskog društva standardno su u
prvom planu kod ovog sineasta s Dalekog istoka, a iako si on i ovaj puta uzima
dosta vremena, priču razvija polako kako bi do savršenstva karakterno razvio glavne
likove, ovo je jedan od onih filmova na koje je nemoguće ostati hladan i miran.
Na "Nobody Knows" Koreeda je radio čak 15 godina, više puta je
prepravljao scenarij, tražio djecu glumce koji bi savršeno utjelovili uloge.
Ono što najviše šokira i što najviše pogađa u ovom filmu upravo je ta
autentičnost, nevjerojatna naturalističnost, a Koreeda je ovim filmom otkrio i
svoju humanističku stranu, empatinost i sposobnost da kod gledatelja izazove
nevjerojatnu razinu empatije.
Primjedbe
Objavi komentar