Potpuno iznenađujuće ova je indijska romantična drama u Cannesu osvojila drugu najvažniju nagradu odnosno veliku nagradu žirija, a drugi film koji je snimila autorica iz Mumbaija Payal Kapadia već sada je nominiran za najbolji strani film za Baftu i Zlatni globus gdje je ona čak bila nominirana i za najbolju režiserku. Zbog svih tih silnih hvalospjeva kritike i nagrada imao sam velika očekivanja od ovog filma koji se ipak na kraju za mene pokazao kao razočaranje. Naravno da je pravo osvježenje kada iz Indije stigne neki film snimljen u realističnom stilu, a ne neka kičasta bolivudska povraćotina, no "All We Imagine As Light" mi jednostavno uopće nije sjeo.
Pratimo tu subinu tri medicinske sestre koje žive u indijskom megalopolisu Mumbaiju. Sve tri odnosno Prabha (Kani Kusruti), Anu (Divya Prabha) i Parvaty (Chhaya Kadam) su ondje stigle iz manjih mjesta u potrazi za poslom i srećom. Prabha i mlađa Anu koja je tek stigla su i cimerice, a Anu već stariju kolegicu žica da joj pomogne oko stanarine. Još veći problem je što je ona u tajnoj vezi s mladim muslimanom, a to je nešto preko čega ne bi prešla ni njena hinduska (valjda) obitelj, kao ni njegova muslimanska familija. Najstarija od njih Parvaty je udovica kojoj prijeti izbacivanje iz stana jer je neki developer kupio njenu zgradu, a njen pokojni muž joj nije ostavio nikakve dokumente koji dokazuju vlasništvo nad stanom.
Prabha je nekako najstaloženija i najrealnija od njih, no kao da će je iz takta izbaciti kada joj netko pošalje novo kuhalo za rižu. Kada se ispostavi da je kuhalo proizvedeno u Njemačkoj, pretpostavit će ona da ga je poslao njen muž koji je ondje otišao praktički odmah nakon što su stupili u dogovoreni brak i od tada gotovo uopće nisu u kontaktu. Nije joj jasno znači li taj poklon da muž s drugog kraja svijeta pokušava oživjeti njihovu vezu ili je to oproštajni poklon, tim više jer joj se u tim trenucima počinje udvarati liječnik koji je nedavno stigao u bolnicu u kojoj ona radi. Snimila je Kapadia film posebnog štiha i senzibiliteta koji djeluje tako nježno, a bitnu ulogu igra i samo okruženje, odnosno ta ljudska košnica Mumbaija koja nikad ne spava, da bismo na kraju preselili na selo odakle su ove žene i stigle u grad.
Parvaty je kuharica u bolnici, a ne med. sestra.
OdgovoriIzbriši