Mladi iranski scenarističko - redateljski dvojac Alireza Ghasemi - Raha Amirfazli predstavio se kvalitetnom dramom u kojoj problematiziraju život afganistanskih izbjeglica u njihovoj zemlji. Film u kojem pratimo tri naizgled nepovezane priče o troje Afganistanaca koji su utočište pronašli u Iranu podijelili su u tri vremenska razdoblja pa se tako prva priča odvija 2001., druga 2011., a treća 2021. godine. Odmah na početku filma saznajemo tako da u Iranu živi oko pet milijuna ljudi izbjeglih iz Afganistana, a mnogima od njih je status ondje prilično nesređen. Ili su ondje ilegalno ili nemaju nikakva građanska prava, a sva tri glavna lika koja ćemo upoznati su zapravo članovi iste velike afganistanske obitelji koja je izbjegla u Iran u strahu od talibana.
U prvoj priči 2001. godine upoznajemo povučenog tinejdžera Mohammada koji vrijeme provodi uzgajajući rajčice sa svojom obitelji, polazeći obrtničku školu i učeći engleski jezik sa svojom simpatijom Leilom. No, praktički svakog dana na ulazu u školsko dvorište njega i ostale ilegalce iz Afganistana čeka policija koja ih maltretira i tjera ih da besplatno za njih rade teške fizičke poslove, a jedan policajac će se posebno okomiti na Mohammada. Deset godina kasnije Leila ima sina iz dogovorenog braka sa čovjekom koji radi kao kućepazitelj za bogatu iransku obitelj, a situacija će za nju postati neizdrživa kada njezin muž iznenada umre.
Tu stravičnu vijest ona će pokušati sakriti od svojih poslodavaca kod kojih i živi svjesna da će vjerojatno ostati bez posla, a ako neće imati posla, i njoj i sinu se smiješi deportacija u Afganistan. Na kraju je tu priča o Ghasemu, koji sa gluhom ženom i buntovnom kćeri tinejdžericom živi u Iranu, a na najstrašniji mogući način saznat će da postoji opcija dobivanja iranskog državljanstva i stalnog boravka. Mislio je Ghasem da se njegov sin preko Turske zaputio u Europu, no slomit će ga vijest da se on zapravo pridružio iranskoj vojsci na zadatku u Siriji gdje je i poginuo, a zahvaljujući tome iranska vlast je njegovoj obitelji odlučila dati državljanstvo.
Kao i velika većina iranski filmova i "In the Land of Brothers" se ističe realističnošću, uvjerljivošću i autentičnošću. No, ovaj se film ističe i cinizmom odnosno iznimno je kritičan prema odnosu Irana i Iranaca prema valjda najvećoj manjini i u svojoj zemlji. Doslovno se oni prema nesretnicima iz Afganistana odnose slično onome što vidimo kako se Amerikanci odnose prema Meksikancima i ostalim latinosima kod njih. Dobri su im kada im trebaju i kada njihove usluge mogu jeftino platiti ili ih ne moraju platiti uopće, a kada ih ne trebaju bez imalo grižnje savjesti će ih lupiti nogom u dupe i potjerati južno od Rio Grandea. Identična je situacija s Afganistancima koje upoznajemo u filmu koji je premijeru imao u Sundanceu gdje su Ghasemi i Amirfazli dobili i nagradu za najbolju režiju u međunarodnoj sekciji.
Primjedbe
Objavi komentar