Kanadska filmašica porijeklom iz Tunisa Meryam Joobeur pažnju je na sebe skrenula još 2018. godine kratkim filmom "Brotherhood" koji je dogurao čak do nominacije za Oscara u svojoj kategoriji. Šest sodina kasnije Joobeour je priču iz svog nagrađivanog kratkog filma proširila i snimila cjelovečernju dramu "Who Do i Belong To" koja je premijeru imala u glavnom programu festivala u Berlinu. Poetična je to i stilizirana, gotovo lirska drama, čija se radnja odvija u tuniškoj provinciji gdje s trojicom sinova žive Aicha (Salha Nasraoui) i njen muž Brahim (Mohamed Hassine Grayaa). S najmlađim sinom Adamom oni su se na početku zaputili na vjenčanje u susjedno selo, a dva starija sina, Medhi i Amine roditeljima su rekli da će stići naknadno.
No, mladići se nikad nisu pojavili na vjenčanju, samo da bismo ubrzo shvatili da su obojica odlučili pobjeći iz kuće kako bi se pridružili Islamskoj državi. Roditelje je to zgrozilo, šokiralo jer djecu nikad nisu odgajali da budu radikalni islamisti i nikad nisu oni ni mogli pomisliti da bi se Medhi i Amine mogli odlučiti na nešto slično. Ipak, već koji mjese kasnije Medhi će se vratiti kući, ali ne u društvu brata, već s Reem (Dea Liane), trudnom ženom iz Sirije koja je zaogrnuta u nikab i ne vidi joj se ništa osim svjetloplavih očiju. Medhi tvrdi da mu je Reem žena, a moraju se njih dvoje skrivati u štali jer svi ti radikali povratnici odmah bivaju uhićeni.
Dok je Brahim i dalje bijesan, priča je ispripovijedana iz perspektive brižbe mame Aiche koja shvaća da njen sin više nije ona ista osoba koja je samo nekoliko mjeseci ranije otišla od kuće. I dok Medhi tvrdi da je Amine poginuo, sve je tu sumnjivo i čudno, pogotovo ta zakrabuljena žena koja je stigla s njim, samo da bismo do kraja saznali da je tek njena priča šokantna i stravična. Povremeno Joobeur zalazi na teren magičnog realizma, snova, fantazija, a film je to snažne poetike snimljen prekrasnom fotografijom. Podijelila je Joobeur film u tri poglavlja pa u prvom tako pratimo kako se Aicha i Brahim nose sa činjenicom da su im se sinovi pridružili radikalnim manijacima.
Iako Adamu pričaju da su mu starija braća otišla raditi u Italiju, svjestan je on istine, a svojevrsnog surogat starijeg brata pronaći će on u obiteljskom prijatelju i lokalnom policajcu Bilalu (Adam Bessa). Fotografija je zaista moćna, lijepa, a svo trojica braće ne izgledaju kao tipični arapi jer imaju gustu crvenu kosu, svijetlu put i izrazito su pjegavi po licu. Drugo poglavlje otvara Medhijev povratak i poremećaj u dinamici odnosa među članovima obitelji, pogotovo između Aiche i Brahima koji sinovima ne može oprostiti što su otišli. U međuvremenu doznajemo da je baš on i njegov gotovo tiranski patrijarhalni pristup odgoju bitno utjecao na to i čini se da su mladići od kuće pobjegli baš u inat ocu. No, taj radikalni čin imao je strašne posljedice i dogodilo im se ondje nešto o čemu nisu mogli ni zamišljati. Bila je to baš emotivna drama koja je imala jako lijep festivalski život i koja na zanimljiv način propitkuje dinamiku odnosa u obitelji, kao i razloge zašto bi se netko pridružio toj zločinačkoj organizaciji.
Primjedbe
Objavi komentar