Majstor David Fincher još jednom je oduševio ovim iznimnim trilerom prepunim iznenađenja, a podjednake zasluge za uspjeh "Gone Girl" pripadaju i američkoj književnici Gillian Flynn (Dark Places, Sharp Objects) koja je napisala scenarij. Film je to podjednako zabavan i uzbudljiv, ali i dubinski uznemirujuć i sjajno osmišljen i promišljen čiju priču pratimo iz više perspektiva i u kojem nam se svako malo čini da bi se moglo dogoditi nešto drugo. Prvo što gledatelj pomisli gledajući "Gone Girl" je da je muž ubio ženu koja je jednostavno nestala s lica zemlje točno na petu godišnjicu njihovog braka.
Taj muž je sveučilišni profesor i novinar Nick Dunne (Ben Affleck) koji se godinu, dvije ranije sa suprugom Amy (Rosamund Pike) iz New Yorka vratio natrag u rodni Missouri jer mu je majka bila teško bolesna. I na prvu se čini da je njihov brak bio savršen, a upravo takav dojam imali su i svi koji su ih površno poznavali. Odmah po nestanku lokalni policajci pokrenut će istragu, a kao što je i obično slučaj, prvi sumnjivci bit će bliski ljudi nestaloj osobi. Prvi na redu jasno muž, a uvid u njihov život dobivat ćemo od same Amy u voiceoveru dok čita zapise iz dnevnika koji je vodila otkako se upoznali. Kroz flešbekove saznajemo detalje njihove veze i kako je u početku velika romansa polako počela kopniti i kako su se Nick i Amy počeli udaljavati jedno od drugoga. Kako će vrijeme prolaziti, sve više detalja i dokaza doista će pokazivati da bi Nick mogao imati veze s Amynim nestankom iako on tvrdi da ne zna što se dogodilo s njom.
Postat će jasno da Nick ne govori istinu, no pitanje je možemo li i slijepo vjerovati baš svemu što je Amy zapisala u dnevniku? Postoji li uopće prava i čista istina ili svatko ima neku svoju verziju, a sjajno je Flynn strukturirala priču koja će eksplodirati u šokantnoj i baš uznemirujućoj završnoj trećini. Po običaju je maestralan i Fincher koji u početku tu kao da prati naizgled tematski slične trilere iz devedesetih, no ne bi on bio on da to nije začinio s brojnim iznenađenjima. Iako film traje gotovo dva i pol sata, ne pati priča tu ni u jednom trenutku od problema s tempom i dinamikom, a "Gone Girl" na sveobuhvatan i kompleksan način prikazuje svu kompliciranost situacije oko nestanka Amy.
U prvim satima i danima svi su u šoku i pokušavaju pomoći u potrazi da bi se vrlo brzo, kako sve više detalja izlazi u javnost, cijela priča počela pretvarati u ono tipično američko medijsko ludilo. Doživjet ći ovi ljudi pravi atak na privatnost, a podjednako koliko će se truditi saznati što je bilo s Amy, Nick će morati peglati i svoj imidž u javnosti jer će vrlo brzo postajati sve omraženiji. Kako će i istraga ići u smjeru da bi on mogao biti odgovoran za njen nestanak i vjerojatno ubojstvo, tako će i on tražiti načine da se prikaže u nekom boljem svjetlu. Tim više jer nestalu Amy, koja je još kao djevojčica poslužila kao inspiracija svojim roditeljima za popularnu slikovnicu koja je obitelji i osigurala bogatstvo, ima status America's Sweetheart.
Može se na "Gone Girl" gledati i kao na prilično bolesnu zafrkanciju na račun odnosa između muža i žene te očekivanja koja oni imaju u vezi, kasnije i braku. Jesu li u tim romantičnim, bajkovitim trenucima kakvih se Amy prisjeća oni uopće mogli zamisliti da će im za pet ili sedam godina život izgledati onako kako izgleda danas? Što se dogodilo s tom ljubavi koja je u međuvremenu očito isparila i što se dogodilo s vezom koja je djelovala tako skladno i može li se očito ugasla vatra ikad više razbuktati? Još jednom se Fincher tu pokazao i kao pravi cinik, a sama završnica filma u kojem je okupio prvoklasnu glumačku ekipu zapravo je vrhunac cijelog ovog briljatnog filma.
Primjedbe
Objavi komentar