Nakon što je "Ničija zemlja" Danisa Tanovića osvojila Oscara za najbolji strani film i pokazala da se bosanska kinematografija budi nakon rata, sljedeću filmsku uspješnicu iz BiH je snimio Sarajlija Pjer Žalica. "Gori vatra" je također film koji se onim tipičnim bosanskim crnim humorom zafrkava na račun situacije u društvu i to neposredno nakon rata jer radnja se tu odvija dvije godine po završetku rata u gradiću Tešnju smještenom u Federaciji BiH. Situacija se pokušava normalizirati i ljudi se još prilagođavaju na mirnodopsko vrijeme iako su ratne rane još duboke, a gradom vladaju korupcija, šverc i organizirani kriminal.
I dok u gradu uglavnom žive Bošnjaci u okolnim selima žive Srbi, a nakon što se proširi vijest da bi u Tešanj trebao stići američki predsjednik Bill Clinton nastat će prava pomutnja. U nadi da će od Amerikanaca izvući pare za investicije, gradonačelnik će za UN-ovce koji i dalje nadgledaju stanje i održavaju mir pokušati izvesti farsičnu predstavu o pomirenju i bratstvu između dviju do jučer zavađenih strana. Iako ni jedni, ni drugi nisu presretni zbog toga, pristat će na tu šaradu jer i jedni i drugi bi novac kojem se nadaju ako sve prođe u redu. Snimio je Žalica gorko - slatku tragikomediju koja pršti od prepoznatljivog bosanskog humora tipičnog po tome što se ne libi zafrkavati na vlastiti račun.
Ujedno je to i humanistička humorna drama koja prikazuje svu apsurdnost situacije u kojoj se našla jedna zemlja. Sjajno "Gori vatra" prikazuje svu nestabilnost situacije, istovremeno ironično, ali s puno empatije prema likovima koji se pokušavaju snaći i prilagoditi novim vremenima. Nekadašnji šef policije Zaim (Bogdan Diklić) ne može prežaliti gubitak sina Adnana (Feđa Štukan) u ratu i kada poludjeli starac odluči otkopati u dvorištu skriveno oružje, situacija će se dodatno naelektrizirati. Pogotovo kada se kući vrati Hitka (Jasna Žalica), kafanska pjevačica i nekadašnja Adnanova ljubav koja je nepoželjna jer je tijekom rata završila na suprotnoj strani. Premijeru je "Gori vatra" imao na festivalu u švicarskom Locarnu gdje je Žalica osvojio Srebrnog leoparda za režiju, a nominiran je i za europsko otkriće godine. Do danas je to jedan od najznačajnijih poslijeratnih filmova iz BiH, a već godinu kasnije Žalica se potvrdio s još jednim odličnim filmom, "Kod amidže Idriza".
Primjedbe
Objavi komentar