Sergej Loznica ukrajinski je režiser rođen u Bjelorusiji koji je velik dio karijere proveo u Rusiji i kojeg danas prati glas jednog od vodećih europskih dokumentarista. No, Loznica je podjednako uspješan autor i igranih filmova, a meni su njegovi igrani filmovi snimljeni u dokumentarističkom, naturalističkom stilu, no s nekim daškom nadrealizma, gotovo pa magijskog realizma na ruski način podjednako impresivni. Najbolji i najpoznatiji primjer Loznicinog igranog stvaralaštva je "Schaste moe" ili "My Joy", mračni film ceste i mračno putovanje u srce tame Rusije s početka 21. stoljeća u kojem prošlost i sadašnjost kao da se stapaju.
Film je to sastavljen od više vinjeta iz života izmučenih, napaćenih, bijednih, ali i okrutnih ljudi u kojem kao da pratimo povijest nasilja na određenom prostoru. Tu jezivu spiralu nasilja i neljudskosti kojoj kao da nema kraja i koju kao da je nemoguće prekinuti i zaustaviti. Rusija u Loznicinim filmovima je uglavnom ona prljava, blatnjava, zaostala, ruralna provincijska Rusija kurvi, pijanaca, lopova i ubojica. Priča tu stalno skače iz sadašnjosti u prošlost i natrag, a u početku uglavnom pratimo nekoliko dana u životu vozača kamiona Georgija koji prevozi robu negdje po zapadnoj Rusiji.
Putem će on susretati svakakve ljude. Korumpirane policajce, maloljetne prostitutke, seoske razbojnike i manijake koji će pokušati ukrasti teret iz prikolice njegovog kamiona. Pokupit će on i poneke autostopere, kao i prilično ishlapjelog starca koji će mu ispripovijedati jezivu priču iz njegovih dana sa samog kraja II svjetskog rata. Gotovo sve te vinjete i događaji iz sadašnjosti vezani su uz Georgija i tužnu, jezivu sudbinu koja će ga snaći i za one koji su na neki način povezani s njim. Od početka do kraja sve je tu dubinski uznemirujuće, stravično, brutalno i šokantno.
Iako se radnja "My Joy" odvija u Rusiji, snimio ga je Loznica u njemačko - nizozemsko - ukrajinskoj produkciji i film je u samoj Rusiji dočekan na nož zbog prikaza Rusa kao okrutnih i korumpiranih nasilnika. Ipak, vjerojatno najbolji ruski filmaš svoje generacije Andrej Zvjagincev istaknuo je kako je "My Joy" možda i najbolji film na ruskom jeziku cijelog desetljeća. Mučna je to i okrutna drama koja ne samo da doziva duhove prošlosti, već kao da upozorava da sva ta nasilja i okrutnost koji su se na tom prostoru događali u posljednjih stotinu godina, jednostavno moraju ostaviti traga, a vidimo danas da to nasilje kao da se ne može zaustaviti.
Primjedbe
Objavi komentar