Eva Victor američka je glumica koje se sjećam po manjoj ulozi u seriji "Billions", a debitirala je ona sada kao scenaristica i redateljica ove iznimno kompleksne postMeToo crnohumorne drame. Victor je sama i odglumila glavnu ulogu mlade profesorice književnosti Agnes koja se već nekoliko godina bori s traumatičnim događajem za koji ćemo doznati negdje oko sredine filma. Iznimno je to zanimljivo naracijski strukturiran film koji se bavi teškom temom, ali na baš poseban način i glavna protagonistica je baš cinična, autoironična i ne želi da joj ono što je doživjela ranije obilježi život. Iako i dalje kao da se ne može iskobeljati iz te crne rupe, a sve nekako pokušava prebaciti na humor i zafrkanciju na svoj račun.
Već na početku saznajemo da joj se dogodilo nešto loše i na to u prvom od četiri poglavlja odmah aludira njena najbolja prijateljica i nekadašnja cimerica Lydie (Naomi Ackie). Živjele su njih dvije kao studentice skupa u kući na selu, no Lydie je sada odselila, udana je i trudna, a Agnesin život za to vrijeme kao da stoji na mjestu. Ostala je ona raditi na fakultetu i sada je profesorica, a djeluje ona depresivno, gotovo suicidalno iako se trudi sve zamaskirati humorom i ne želi govoriti o onome što je tišti. A što je to tišti doznat ćemo u drugom poglavlju čija se radnja odvija nekoliko godina ranije kada su Lydie i Agnes još studentice i cimerice.
Agnes je najbolja studentica u generaciji i profesor Preston Decker (Louis Cancelmi je također glumio manju ulogu u seriji "Billions") joj posebno posvećuje pažnju. Čini se i da se profesor barem platonski sviđa i Agnes, dopisuju se oni i u stalnom su kontaktu, Lydie je čak zafrkava da bi se trebala poseksati s nastavnikom, a jednog dana Agnes će se vratiti s konzultacija u potpunom šoku. Iako Victor ne prikazuje što se dogodilo, u otvorenom razgovoru s Lydie ona detaljno sve opisuje kako je profesor prešao granicu iako mu je više puta rekla ne, a obje se pitaju što učiniti. Kad Anges konačno prijavi profesora fakultetu, ispostavit će se da je on dao otkaz nekoliko sati ranije nego što ju je napastovao, a ni sama ne zna treba li otići na policiju sve prijaviti, vjerojatno svjesna da je prekasno i da time vjerojatno ništa neće dobiti.
Preispituje ona svo vrijeme i sebe i smatra se djelomično odgovornom, pokušava humorom i ironijom prijeći preko svega nadajući da će na sve zaboraviti i potisnuti, no vrijeme prolazi, a trauma kao da postaje sve dublja i sve više je proganja. Odlučuje ona to držati kao neku svoju tajnu, a po stilu humora me "Sorry, Baby" pomalo podsjetio na britansku seriju "Fleabag" Phoebe Waller - Bridge na koju Eva Victor čak pomalo i fizički podsjeća. Bez obzira na sve, Agnes i dalje pokušava zadržati svoj humor, a premda je ono što je doživjela nije slomilo, utjecalo je na njeno samopouzdanje i učinilo je prilično nepovjerljivu prema ljudima. Bavi se ovaj film jednom dosta teškom temom na zanimljiv i baš poseban, crnohumoran, ciničan i ironičan način, a prikazan je "Sorry, Baby" i na festivalu u Sundanceu i u Cannesu.
Primjedbe
Objavi komentar