Dokumentarni film zagrebačkog kazališnog i filmskog redatelja, pisca, glumca i multimedijskog umjetnika Borisa Bakala bavi se sudbinom jednog zagrebačkog stambenog kompleksa. I to ne bilo kojeg, već zgrade koja je zaštićeno kulturno dobro i remek-djelo modernističke jugoslavenske arhitekture s kraja pedesetih i početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o zgradama koje je projektirao arhitekt Ivan Vitić u Laginjinoj ulici u Zagrebu, a priča o "Vitiću" ujedno je i sjajna priča o našoj državi i društvu. Odmah na početku vidimo da su zgrade u jako lošem stanju. Vrijeme radnje je početak dvijetisućitih, a zgrade se doslovno raspadaju.
Ispada da su one sfušane još za vrijeme izgradnje i uopće nisu ni napravljene onako kako ih je zamislio Vitić, već se i tada koristio jeftiniji materijal i kemijalo se na sve načine. Godine su prolazile, u zgrade se nije ulagalo, a Bakal i njegov umjetnički kolektiv Bacači sjenki početkom dvijetisućitih odlučili su se angažirati kako bi se zgrada spasila od propadanja. I sjajan je to prikaz današnjeg stanja duha ljudi u kojem svatko gleda samo sebe, a te zgrade kao da su i svojevrsni simbol države. Zamišljena je ona idealistički, kao nešto posebno, no već od početka je to izvedeno loše i uopće neodržavano.
I pratimo tu tako višegodišnje napore da se krene s ulaganjima u obnovu zgrade. Neće to ići nimalo lako jer će prolaziti godine i godine, a stanari se prvo između sebe neće moći dogovoriti oko dinamike i načina obnove. Kada to konačno i uspiju i kada konačno krene obnova, pretvorit će se to u potpunu katastrofu i bit će to savršen primjer kako se to radilo za vrijeme vladavine pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Na javnom natječaju za obnovu dvije od tri zgrade će proći renomirana firma, dok će posao obnove treće zgrade dobiti nekakav rođo, vlasnik tvrtke koja i nema zaposlenih i time će zapravo biti zatvoren puni krug kaosa. Iznimno zanimljiv dokumentarac koji je Bakal snimao godinama vrhunski prikazuje sustavni nemar ne samo prema remek-djelu jugoslavenske arhitekture, već i prema današnjem društvu uopće.
Primjedbe
Objavi komentar